Sluga Božji fra Ante Tomičić bio je osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije. Koliko je štovao Majku Božju najviše govori činjenica da se osjećao silno počašćen time što je bio određen za sakristana u crkvi Gospe Lurdske na Rijeci. On je to smatrao najvećom počasti što mu se mogla dati. Smatrao se čuvarom svoje nebeske Kraljice i Majke. Sav njegov neshvatljivo požrtvovan život imao je svoj oslonac u ljubavi prema Bogu i u ljubavi prema Majci Božjoj kojoj se sav dao u službu.
Brat Ante Josip Tomičić rođen je 19. ožujka 1901. godine, od oca Ivice i majke Anice, u selu Razbojine u župi Ričice, udaljenoj desetak kilometara od Gračaca na cesti prema Gospiću, u dobroj katoličkoj obitelji. U 17. godini života doživio je snažan Božji zahvat u svoju dušu koji ga je potaknuo da potraži savršeniji način života u vjeri. Spoznavši da ga Bog zove na savršeniji način života ušao je u kapucinski red 1919. godine.
Kao redovnik-kapucin, kroz pune je 22 godine ponizno sakupljao milodare za gradnju crkava, samostana i sjemeništa. U riječki kapucinski samostan dolazi 1947. godine i tu ostaje pune 34 godine. Obnašao je u crkvi Gospe Lurdske dvije vrlo zahtjevne i osjetljive službe – službu sakristana i vratara. Zbog toga su svi ljudi koji su radi bilo kojeg posla dolazili u samostan ili crkvu, morali susresti blage oči fra Ante. Svi se sjećaju njegove susretljivosti, poniznosti i dobrote. Nikada nizašto nikoga nije odbijao, svima je htio biti uslužan koliko je najviše mogao.
Bio je osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije. Koliko je štovao Majku Božju najviše govori činjenica da se osjećao silno počašćen time što je bio određen za sakristana u crkvi Gospe Lurdske na Rijeci. On je to smatrao najvećom počasti što mu se mogla dati. Smatrao se čuvarom svoje nebeske Kraljice i Majke. Sav njegov neshvatljivo požrtvovan život imao je svoj oslonac u ljubavi prema Bogu i u ljubavi prema Majci Božjoj kojoj se sav dao u službu.
Iscrpljenog bolešću umro je 25. studenog 1981. godine u kapucinskom samostanu Gospe Lurdske u Rijeci. Pokopan je na Riječkom groblju Kozala. Godine 1997. u četvrtak 3. travnja, posmrtni ostaci pokojnog fra Ante Tomičića preneseni su s groblja u kriptu kapucinske crkve Gospe Lurdske.
Informativni biskupijski proces za fra Antino proglašenje blaženim i svetim službeno je pokrenut 12. srpnja 2005. U lipnju 2006. godine Kongregacija za proglašenje blaženima i svetima izdala je dokument Nihil obstat (Ništa protiv), kojim potvrđuje da nema zapreka za proces fra Antine beatifikacije i kanonizacije. U tijeku kanonskoga informativnog procesa ispitano je 45 svjedoka različitog spola, dobi, zvanja i staleža. Crkveno sudište u Riječkoj nadbiskupiji u srpnju 2007. godine službeno je zaključilo informativni proces.
Molitva za dobivanje milosti po zagovoru fra Ante Tomičića
Oče nebeski,
ti si slugu svoga fra Antu Tomičića,
franjevca kapucina, uresio poniznom dobrotom,
požrtvovnom susretljivošću, iskrenom pobožnošću,
a nadasve, mudrošću koju Bog otkriva malenima.
Daj da se poput njega natječemo
u ljubavi prema Tvome Sinu,
našem Gospodinu Isusu Kristu
i njegovoj presvetoj Majci Mariji.
Daj da svi mi budemo njegova braća i sestre,
kao što je on htio biti brat svih nas.
Molim te, da mi po zagovoru sluge svoga, udijeliš milost… (navesti nakanu)
A njega, slugu svoga fra Antu,
udostoj se proslaviti slavom svojih blaženika.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Film sa svjedočanstvima o njegovom životu može se pogledati ovdje!