Biskup Vidović je u propovijedi istaknuo da je Isus svećenički red i euharistiju ustanovio na Veliki četvrtak. „Ta dva sakramenta sudbinski su povezana, izrastaju jedan iz drugoga.

Nema euharistije bez svećenika i nema svećenika bez euharistije.“

„Đakon pomaže biskupu i njegovu prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi, stavljajući se svima na uslugu. Kao služitelj oltara naviješta Evanđelje, priprema žrtvu i vjernicima dijeli Gospodnje Tijelo i Krv“, posvijestio je predslavitelj.

„Osim toga, njegova je dužnost da sve ljude poučava svetom nauku, da predsjeda molitvama, da krsti, prisustvuje vjenčanju i blagoslivlje ga, da nosi popudbinu umirućima i predvodi pogrebne obrede.“

Kao prvi istinski primjer i uzor đakonske službe istaknuo je sv. Stjepana Prvomučenika koji je umirući molio za svoje ubojice, sv. Efrema Sirskog koji je ispjevao mnoge predivne himne i sv. Lovru koji je u mučeništvu „proslavio svoju mladu misu sebedarjem“.

„Tim slavnim đakonima naše Crkve pripada i sv. Franjo [Asiški]“, nastavio je biskup. „Franjo je jedan od najvećih i najradosnijih navjestitelja Radosne vijesti, kako riječima tako životom.

„Ono što su ovi sveti đakoni shvatili i živjeli, pa onda i nama posvjedočili, jest istina da se evanđelje ne uči, nego živi.

Samo življeno evanđelje u nama rađa riječ koja osvaja i koja potiče život u srcu onih kojima je naviještena.

Samo život rađa život“, naglasio je mons. Vidović dodajući da isto vrijedi za euharistiju:

Bit euharistije, kojoj je đakon poslužitelj, nije pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, nego ona pretvorba koja se po pričesti treba dogoditi u nama. Pretvorba nas samih, da mi sami postanemo euharistija, živi kruh koji se lomi i dijeli onima koji su nama povjereni. To je ono što plijeni i rađa novim životom – novim mladicama koje će u svoje vrijeme donijeti puni i pravi plod.

„Bit našega svećeničkog i kršćanskog života i poslanja jest istina da smo samo mladice, a On – Krist, trs iz kojega izrastamo“, nastavio je. „Samo ona mladica koja ostaje na trsu donosi obilat plod, a plodovi su znak naše prepoznatljivosti i pripadnosti Bogu.“

Novozaređenom đakonu poželio je radosno srce i potpunu otvorenost „poput svetih đakona da bi zahvaćen i prožet Duhom Svetim mogao do kraja izvršiti svoje poslanje“.

Ostale sudionike slavlje pozvao je da don Božidara prate žarkom molitvom.

Svečanu misu suslavila su petnaestorica svećenika. Posluživala su dvojica đakona, a asistiralo je dvadesetak bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor „Sveta Cecilija“.

Don Božidar Plenković rođen je u Župi Svete obitelji u Splitu 1. rujna 1985. od oca Jakova i majke Joške r. Trumbić. U Splitu je završio osmogodišnju i srednju ekonomsku školu. Diplomirao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.