Iza nas je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje koji će ostati zapamćen i po 2656 mladih koji su hodali na čelu vukovarske Kolone sjećanja, odjeveni u bijele majice s imenima vukovarskih žrtava. Majice koje su nosili nastavljaju okupljati sudionike Kolone sjećanja s obiteljima žrtava putem društvenih mreža.
Inicijativa „Umjesto njih“, nastala na inicijativu Studentskog katoličkog centra Osijek koja je uoči obljetnice vukovarske tragedije objavila poziv onima koji u koloni sjećanja žele nositi majicu s imenom osobe koja je stradala u Vukovaru, preko društvenih mreža nastavlja povezivati nositelje majica s imenima žrtava u vukovarskoj koloni sjećanja i njihove obitelji.
Osnovana je javna grupa na Facebooku „Majice u koloni sjećanja“ koja u manje od 24 sata povezuje više od 1600 nositelja majica s obiteljima, rodbinom i prijateljima osoba čije su ime nosili. Donosimo nekoliko dojmova sudionika Kolone sjećanja.

Kolona sjećanja / Foto: Facebook
„Čim sam vidio osobu s majicom gdje je ime moga djeda zaskočio sam ga u centru, zagrlio i rekao HVALA. Hvala vam od srca svima koji ste sudjelovali u nošenju majica sa imenima naših poginulih, nestalih i ubijenih članova obitelji, Hrvatskih branitelja i civila.“
„Sigurna sam da svi mi koji smo nosili nečije ime na srcu jučer u koloni, smo ponosni. To sam vidjela na svakom licu… Jedan je čovjek povikao „To je moj brat!“ Da, brat je bilo ime na majici. Brat je postao i čovjek koji je nosio tu majicu. Puno emocija. Bravo za ideju, za organizatore.“
Brat je postao i čovjek koji je nosio tu majicu.
„Najupečatljiviji mi je događaj s Memorijalnog groblja. Prije mise, dvadeset metara od mene jedna je žena oblačila majicu visokom dečku. To mi je bilo jako dirljivo. Tada je žena pogledala prema meni i rekla: Pronašao je svog tatu!“, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Cijelim putem razmišljala sam tko je taj gospodin čije ime nosim.
U koloni sjećanja bila je i Josipa Suton Bakula koja se iz Posušja došla pokloniti žrtvi Vukovara, a u dogovoru s kolegicom povele su i dva razreda učenika iz Srednje strukovne škole. U koloni sjećanja Josipa je nosila ime Tihomir Dalić.
„Cijelo vrijeme, kroz te kilometre, razmišljala sam tko je taj gospodin čije ime sam nosila.“
Danas joj se preko Facebook grupe „Majice u koloni sjećanja“ javila njegova supruga i Josipa je doznala da je Tihomir imao samo 23 godine kad je ubijen na Ovčari.
Nastojat ću ostati u kontaktu s tom gospođom i u svojoj obitelji na neki način čuvati uspomenu na ime gospodina Tihomira Dalića.

Josipa Suton Bakula s ostalim sudionicima Kolone sjećanja/ Foto: Privatni arhiv
On je bio moj brat!
„Mene je dopalo ime Stjepana Radića i, kako je to ime poznato za naš hrvatski narod, puno ljudi me zaustavljalo po putu, u koloni i htjelo se slikat’ mnom i to mi je bilo simpatično“, rekao je pak Luka Punoš u emisiji HKR-a „Budimo mladi“.
„Sve do jednog trenutka kada po sredini kolone nailazim na ženu koja me pogledala jednim tako milim pogledom – to je nešto što vam ne mogu riječima opisati.
Zatrčala se prema meni, bacila mi se u zagrljaj i rekla mi kroz suze: On je bio moj brat!
Osjećaj koji sam u tih 15-ak sekundi zagrljaja osjetio ne mogu opisati.
To je bio zagrljaj ne neke gospođe i nekog poznanika, nego to je bio zagrljaj brata i sestre i to sam uistinu mogao osjetiti: da si nekome ispunio srce, makar tim malim činom.“

Luka Punoš u Koloni sjećanja / Foto: Facebook
Meni je srce puno od tog trenutka i ne mogu prestat misliti o tom trenutku. Ovo me je obilježilo za cijeli život, pamtit ću to do kraja života i zahvalan sam Bogu za to.