Nakon dužeg razmišljanja odlučila sam podijeliti s vama svoje nezaboravno, a tako jednostavno iskustvo s Jubileja mladeži na koji sam išla s veselom skupinom mladih hodočasnika iz zagrebačkih Remeta.
Je li vam se ikada ispraznio mobitel u bitnom trenutku?
Meni jest, na dan otvorenja Jubileja mladih, u gužvi ispred Trga sv. Petra, dok sam stajala između stotina tisuća ljudi – „sama“.
Zvuči kao najveći strah „generacije Z“, no upravo prazna baterija bila je ključna za nastavak puta.
Jako sam htjela vidjeti papu Lava XIV., od samog početka njegova pontifikata, no došla sam u Rim više kao „nevjerni Toma“:
Kako bi Papa od toliko ljudi mogao proći baš pokraj mene?
Prije mise otvorenja Jubileja odvojila sam se od nekoliko mladih hodočasnica s kojima sam bila jer sam htjela obići nešto što njima nije bilo zanimljivo.
Kada sam ponovno došla pred Trg sv. Petra i ogromnu gužvu na ekranu mog mobitela je pisalo: 1%. Prijenosni punjač – potpuno prazan još od puta.
Zadnja poruka koju sam vidjela u grupnom razgovoru bila je:
Držim hrvatsku zastavu veličine vrećice smokija, dođite do nas.
Mirno sam napisala: „Cure, ostajem bez mobitela, vidimo se kasnije. Ne brinite, bit ću već makar s nekim Hrvatima.“
Više od sat vremena probijala sam se kroz gomilu ljudi i šarenih zastava, slušala sam pjesme i povike: „Živio Papa! Mi smo mladi pape Lava!“ na talijanskom, španjolskom, francuskom, dok napokon nisam ušla.
Rekla sam: „Dobro, Duše Sveti, sad me ti vodi kamo trebam doći.“
Našla sam nekoliko mjesta na kojima bi mi bilo „dobro“, ali nastavila sam ići naprijed.
Došla sam do sredine i daleko ispred vidjela malu (a uvijek veliku) hrvatsku zastavu! Probila sam se do jednog dijela, no zbog mreže ograda nisam bila sigurna kroz koji ulaz trebam proći.
Stala sam i pitala nekoliko Slovaka jesu li vidjeli hrvatsku zastavu.
– Jesmo, dvije, i ljude s „hrvatskim kockicama“ oko glave.
– Da, ali meni treba mala.
– Evo jedne naprijed, primijetio je jedan od njih upravo u tom trenutku.
Bili su i tako ljubazni da su mi objasnili kroz koji ulaz trebam proći da bih došla do tamo. Drugi lijevo!
Dođem do pravog ulaza, zatvorene ograde – i zaštitara iza nje… Možda nije planirao više ikoga puštati, ali objasnila sam mu da sam sama i da me prijatelji čekaju.
Nakon pet minuta mi se smilovao i pustio me.
Skoro sam potrčala od sreće! Putem sam prošla pokraj skupine prijateljica s kojima sam bila ranije.
Kasnije su mi rekle: Prošla si kao Papa!
Napokon stižem do hrvatske zastave veličine vrećice smokija i svi se čude kako sam ih uspjela pronaći.
Vrlo jednostavno: Duh Sveti, zastava i par Slovaka.
Od nekoga sam posudila punjač, objavila story uoči početka svete mise, kao da se ništa nije dogodilo.
Misa je počela za pola sata, predslavio ju je kardinal Rino Fisichella, proprefekt Dikasterija za evangelizaciju i glavni organizator Jubileja. Bilo je jako lijepo, iako smo svi priželjkivali vidjeti i papu Lava.
Prije pričesti isti prijatelj koji se trudio dizati hrvatsku zastavu rekao je:
„Idemo mi uzeti stvari da kasnije budemo bliže izlazu.“
Sve smo ga poslušale i nakon pričesti smo ostali moliti malo dalje.
Imamo iznenađenje!
Nakon svete mise kardinal Fisichella je izgovorio samo: Imamo iznenađenje… i taj prijatelj je odmah znao da će doći Papa!
Počeo je trčati do kuta sektora, koji nije bio tako daleko od nas, a vjerujte mi da je usput preskočio nekoliko redova.
Brzo je postavio stolice u kut da možemo stati na njih i naravno da sam ja bila prva iza njega, stala sam točno u kut.
Kardinal još nije stigao izgovoriti da će Papa proći u papamobilu, a mi smo već bili spremni.
Tako je nastao ovaj videozapis:
View this post on Instagram
Papa je prošao pokraj nas, mahnuo nam, nasmijao nam se i na trenutak su nam se pogledi susreli…
Pogled pastira
U njegovim očima vidjela sam dobrotu pastira koji ljubi Crkvu, Petrova nasljednika koji je svjestan težine službe koju nosi i poniznog slugu, Kristovog namjesnika na zemlji koji prihvaća sve što Gospodin od njega traži u vjeri.
Od svega toga napisala sam samo:
Pogled pastira i vjernika – 5 sekundi koje pamtiš cijeli život.
Da nije bilo zastavice, ne bih došla tako blizu.
Da mi se nije ispraznio mobitel, ne bih ni tražila zastavicu. Ostala bih sa skupinom koja nije uspjela doći toliko blizu.
Konačno, da se nisam bila spremna odvojiti i biti svoja, ne bih imala ovu lijepu priču za podijeliti s vama.
Do kraja Jubileja vidjela sam Papu još 4 puta, vjerovali ili ne.
Zapravo ga uopće nije bilo teško vidjeti, jer se na Tor Vergati također trudio čim više prolaziti kroz sektore, a da je mogao, sigurno bi došao do svakoga.
No, prvi put bilo je posebno.
zalazak sunca iznad Tor Vergate
Duh Sveti uvijek se služi svakodnevnim situacijama da nas nauči nečem dubljem, da nas privuče bliže Bogu, ponekad pozove na avanturu.
Zato, ne bojte se odvojiti, ići nekuda sami s Bogom, napraviti nesiguran korak.
Bio pravi ili krivi, ako zamolite, On će vas sigurno dovesti tamo gdje trebate biti.
Pozdrav od remetske mladeži s Tor Vergate!