Biskup domaćin Roko Glasnović na početku je rekao da se ove godine obilježava 1000 godina od dolaska relikvije glave svetoga Vlaha u Dubrovnik. „Čašćenje relikvija svetaca očituje kao ispovijedanje vjere u Isusovo uskrsnuće iz kojeg proizlazi i vjera u naše uskrsnuće“, dodao je.

„U sv. Vlahu gledamo pastira i mučenika koji je svoj život predao iz ljubavi prema Kristu u službi bližnjima. Neka nam i ovogodišnja Festa pomogne u duhovnom rastu, u vjeri, nadi i ljubavi“, poručio je dubrovački biskup.

Misu je predslavio hvarski biskup Ranko Vidović. Vjernike je u propovijedi usporedio sa zrnom koje umire da bi donijelo rod: „Kao što mi živimo od plodova Isusova života, od njegova sebedarja, tako i ljudi nama povjereni trebaju živjeti od plodova našega života, od našega sebedarja.“

Ovu logiku života je posvjedočio i sv. Vlaho. Ona vrijedi za sva vremena, naraštaje, zajednice i pojedince te posebice za naše vrijeme kojim sve više dominira individualizam i egoizam, potreba za povlačenjem i zatvaranjem u sebe. „Ne doživljavamo jedni druge kao dar, kao svoju najveću mogućnost, nego kao konkurenciju, kao teret kojeg se treba osloboditi. Sve više se zatvaramo, živi zatvaramo. u piramide svoga srca.

Živimo, kako vi Dubrovčani kažete, iza zatvorenih presijana.“

Biskup Vidović podsjetio je na devetnaest zala koja će zadesiti ljude, kako piše u Drugoj poslanici sv. Pavla Timoteju: „Kao da sv. Pavao govori o nama, kao da lista stranice našega života odnosno naših odnosa i ‚neodnosa‘.“

Apostol nadalje ističe da će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka. „Ono što je do jučer bila krepost, danas je slabost, znak zaostalosti i primitivizma, nešto čega se treba odreći pod svaku cijenu. Ono što je do jučer bila slabost, grijeh, čak teški grijeh, danas je krepost, znak napretka i budućnosti, nešto što svakako trebamo prihvatiti ako mislimo graditi budućnost s naprednim svijetom, pogotovo ako želimo biti dionici kolača koji nam se nudi na trpezi ovoga svijeta,“ pojasnio je hvarski biskup i dodao:

Dobiješ nešto, a izgubiš sebe.

„A smisao života je dati sve, biti sebedarje“, poručio je predslavitelj. U izmjeni sebedarja događa se brak, obitelj, Crkva, društvo, pravi istinski život i njegova punina. „To je logika Isusa Krista koju je on sam posvjedočio svojim životom, svojim sebedarjem. To je zdrav nauk kojeg je prihvatio i svojim životom posvjedočio sv. Vlaho.“

To je razlog zbog kojega sv. Vlaho i 17. stoljeća nakon smrti još uvijek živi i svjedoči tu istinu o životu i svetosti, kazao je propovjednik i poručio: „Častiti sv. Vlaha i prihvatiti ga za svoga zaštitnika, a ne slijediti primjer njegova života, znači promašiti. Ili kako naš narod lijepo kaže: ‚Od tog brašna nema kruha.‘“

Kao odgovor na pitanje je li moguće slijediti sv. Vlaha i prihvatiti logiku njegova života, biskup Vidović je naveo narodnu mudrost:

Ako hoću – lako ću, ako neću – kako ću?

Uz mons. Vidovića i mons. Glasnovića misu su suslavila jedanaestorica biskupa, generalni tajnik HBK, rektor crkve sv. Vlaha i brojni svećenici, prenosi IKA.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor koji slavi 100 godina djelovanja, ojačan mješovitim zborovima gruške Župe Svetoga Križa i mokoške Župe Presvetog Spasitelja.

Procesija s relikvijama iz Moćnika dubrovačke katedrale prošla je nakon mise Ulicom od Puča, pored Onofrijeve fontane, Stradunom, kroz crkvu sv. Vlaha do katedrale. Kišni oblaci su prekrivali nebo, ali su kišu većim dijelom trajanja procesije sačuvali u oblacima.

Moćnik glave sv. Vlaha ulicama povijesne jezgre nosili su biskupi, a ispred pravoslavne crkve štovanje moćima iskazali su i pravoslavni svećenici. Čast nošenja Isusove pelenice pripala je ovogodišnjim festanjulima.

U procesiji su sudjelovale župe, trombunjeri, povijesne postrojbe i razne skupine pod svojim barjacima, a mnogi vjernici nosili su narodne nošnje svoga kraja što je procesiji davalo dodatnu ljepotu povezujući je s proteklim stoljećima štovanja armenskog sveca koji je postao dubrovački zaštitnik još od kraja 10. stoljeća kada se, prema pobožnoj predaji, ukazao svećeniku Stojku da bi spasio Dubrovnik od napada neprijatelja.