Sveti red đakonata primili su:

Za Zagrebačku nadbiskupiju:

Jurica Klanfar (Župa Bezgrešnog začeća BDM, Zagreb – Malešnica-Oranice)
Mato Zirdum (Župa Svih svetih, Sesvete)

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda:

fra Andrej Jozić, OFM (Župa sv. Anastazije, Samobor)

Za Hrvatsku dominikansku provinciju Navještenja BDM:

fr. Jordan Jakov Vuković, OP (Župa BDM Majke Crkve, Zagreb – Trnovčica)

Za Hrvatsku salezijansku provinciju svetog Ivana Bosca:

Neven Pejić, SDB (Župa Marije Pomoćnice, Rijeka)

Za Đakovačko-osječku nadbiskupiju:

Karlo Strišković  (Župa sv. Petra u Petrijevcima)

Za biskupiju Porto Novo u Beninu:

Gutenberg Sourou Hounyou (Župa sv. Terezije od Djeteta Isusa u Drogo-Adjinu)
Hermann Zinsou Kodjo (Župe sv. Benedikta u Koutoungbéu)

Za Splitsko-makarsku nadbiskupiju:

Antonio Brizić
Mate Bareta
Antonio Lagator

Za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu:

fra Mate Šakić, OFM
fra Josip Brandejs, OFM

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Nadbiskup Kutleša: Kristov ubrus postaje vaš simbol i duhovna odora

Sveto misno slavlje u subotu 25. listopada predvodio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, a koncelebrirali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te brojni odgojitelji i svećenici.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U prigodnoj homiliji nadbiskup Kutleša istaknuo je da se u ovom misnom slavlju događa otajstvo milosrđa.

„Crkva, majka i učiteljica, danas na ove svoje sinove polaže ruke kako bi ih Krist po Duhu Svetomu oblikovao na sliku onoga koji ‘nije došao biti služen, nego služiti i život svoj dati kao otkupninu za mnoge’ (Mt 20, 28).“

Govoreći o svetom redu đakonata nadbiskup Kutleša poručio je ređenicima da se slika njihovog poslanja nalazi u Isusovu činu pranja nogu.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

„Đakon bi trebao biti živi primjer Kristova služenja, služenja Boga koji pere noge, briše krv i suze i vida rane čovječanstva.

Ubrus kojim se Krist opasao postaje vaš simbol i vaša duhovna odora.

On nije tkan od platna, nego od ljubavi; nije ukrašen zlatom, nego biserima suosjećanja.“

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

„Dragi ređenici, ovdje počinje vaš đakonski put: u pogledu prema Bogu i u sagibanju nad čovjekom.

Služenje bratu jest čin uzdizanja pred Ocem.

Đakon je onaj koji poput Isusa ustaje od stola slave i spušta se do dna ljudske bijede. (…)

Kada se sagibate, ne gubite dostojanstvo, nego ga ostvarujte u punini.

Samo onaj koji pred Bogom stoji u svijesti dostojanstva koje mu je darovano, u stanju je prignuti se pred čovjekom u činu služenja.

U vašim rukama voda i ubrus postaju sredstva milosti jer njima dotičete tijelo i dušu udova Crkve koja se u slici ubrusa i sama zaodijeva odjećom služenja.“

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Koristeći primjer Veronike koja je Isusu pružila rubac, a zauzvrat dobila istinsku sliku Kristova lica, nadbiskup Kutleša govorio je o važnosti suosjećanja.

„Kada budete dijelili pričest bolesniku, kada budete držali ruku umirućem, kada budete posjećivali osamljene, kada budete posluživali siromahe, sjetite se Veronike.

Svaka kap znoja na vašem licu, svaka suza, svaki čin ljubavi kojim se darujete postaje novi otisak Božjega lica u svijetu.

Geste suosjećanja ne zaboravljaju se.

Utiskuju se u dušu, baš kao i Kristovo lice. Tko je jednom osjetio toplinu ruke koja uklanja teret, taj je sreo Boga. Tko je jednom bio utješen, zna da je Krist živ. Đakon je pozvan upravo na to, biti živa ikona Božjega suosjećanja“, poručio je.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nadbiskup je na kraju homilije đakonima poručio:

„Svijet u koji vas se danas šalje slavi one koji zapovijedaju, a Crkva je pozvana častiti one koji služe.

Dok svijet traži da mu se kliče, Crkva rađa one koji su spremni služiti u poniznosti.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U vremenu u kojemu se veliča moć, Crkva pred oči svijeta stavlja prigibanje koje rađa zajedništvo. (…)

Kad, dragi ređenici, osjetite težinu tuđe patnje, kad vaše ruke postanu umorne, a srce ogoljeno, sjetite se ovoga dana. Sjetite se ubrusa kojim se Krist opasao, u koji je svoje lice utisnuo i koji nam je ostavio kao znak pobjede.

Neka vaš život bude čist od oholosti, jer služenje ne traži pljesak; blag u doticaju, jer ljubav ne ranjava; snažan u ljubavi, jer samo hrabri znaju biti nježni.“

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nadbiskup Križić: Budite đakoni milosrđa

U trogirskoj katedrali sv. Lovre u subotu, 25. listopada, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić zaredio je za đakone petoricu kandidata. U slavlju je sudjelovalo više od pedeset svećenika.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Križić istaknuo je da Crkva današnje ređenike doživljava kao istinski dar.

Mi uistinu znamo da ovaj dar treba njegovati i čuvati.

Dodao je da će svi prisutni moliti za njih da milost koju su primili nikada ne ishlapi, nego uvijek raste.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Prije homilije ređenici su glasno izrekli svoj „Evo me“ Gospodinu, a potom su, odgovarajući na pitanja o dužnostima đakonata, u ruke nadbiskupa dali obećanje poslušnosti i poštovanja nadbiskupu i njegovim nasljednicima te redovničkim poglavarima.

U homiliji je nadbiskup Križić podsjetio je da đakonsko ređenje „nije samo korak prema svećeništvu, već sakramentalni poziv na trajno služenje Kristu i njegovoj Crkvi u vjernosti, poniznosti i ljubavi“.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Protumačio je trostruku službu đakona: službu riječi, oltara i ljubavi.

Naglasio je da đakon mora svjedočiti evanđelje vlastitim životom, da služenje oltaru zahtijeva „najdublju poniznost“, te dodao kako služba ljubavi znači biti blizak onima na rubu društva, siromašnima i zaboravljenima.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Budite đakoni milosrđa, đakoni koji znaju slušati, tješiti i donositi Kristovu blizinu“, potaknuo je ređenike.

Govoreći o vrijednosti služenja, mons. Križić naglasio je da je u Božjoj logici sluga najveći jer služenje nije poniženje, nego put prema istinskoj veličini.

„Biti đakon znači kleknuti pred čovjeka i gledati ga odozdo, ne odozgo; ne zato što je on veći od tebe, nego zato što u njemu vidiš Krista.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Na završetku homilije nadbiskup je ređenicima poručio:

„Dragi ređenici, danas postajete znakovi onoga što Crkva jest po svojoj naravi – služiteljica čovječanstvu, znak Božje blizine u svijetu.“ Poželio im je da budu vjerni u malome i povjerio ih zagovoru Blažene Djevice Marije, ponizne službenice Gospodnje, te svetih đakona koji su svojim životom svjedočili ljubav prema Crkvi.

Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom podijelio kandidatima sakrament svetoga reda đakonata.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Novozaređeni su zatim obukli službeno liturgijsko ruho – štolu preko lijevoga ramena, znak dostojanstva i vlasti, te dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti.

Na kraju obreda iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.

Prije svečanog blagoslova narod okupljen na slavlju himnom Tebe Boga hvalimo iskazao je čast i hvalu Trojedinom Bogu. Nadbiskup je potom čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov.

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Nadbiskup Hranić: Niste vi izabrali Boga, nego je On izabrao vas

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je u nedjelju 26. listopada svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali sv. Petra tijekom kojega je zaredio trojicu đakona.

Prvi put u povijesti u Đakovu su zaređena dvojica kandidata s afričkog kontinenta za biskupiju Porto Novo u Beninu.

Roditelji i obitelji ređenika Gutenberga i Hermanna pratili su svečanu misu i obred ređenja putem izravne videoveze, a nadbiskup im je također uputio pozdrav i izrazio zahvalnost.

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

Zahvalio je roditeljima svih ređenika za živote i katolički odgoj koji su pružili svojim sinovima, iz kojega je niknula i klica njihova svećeničkog poziva.

Mons. Hranić u homiliji je aktualizirao prispodobu o farizeju i cariniku na stvarnost đakonskoga ređenja te pojasnio da Isus upozorava kako je lako moguće da i u svakome od nas čuči „mali farizej“ koji se smatra pravednim i boljim od drugih. Stoga je sve pozvao da ponizno i skrušeno mole za Božje milosrđe i oproštenje.

„Dragi ređenici, niste vi izabrali Boga, nego je On izabrao vas.

On je prvi pogled svoje ljubavi zaustavio na vama.

Svojim Svetim Duhom djelovao je u vašim srcima i probudio sveti nemir. Pozvao vas je da ga slijedite.

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

„Danas, kad se naša mjesna Crkva spominje đakona i mučenika sv. Dimitrija, On vas po ređenju za đakone suobličuje sebi u ljubavi prema braći i sestrama u službi služenja.“

Nadbiskup Hranić je naglasio da nas Isus poučava kako smo pozvani gledati i prosuđivati sami sebe u svjetlu neizmjerne Božje ljubavi i milosrđa, a ne u svjetlu drugih ljudi.

Pozvani smo druge prihvaćati, istinski ljubiti, podržavati i nikoga ne osuđivati, jer samo tako i sebi i drugima pomažemo otvoriti se novom početku.

Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija

Homiliju je mons. Hranić zaključio riječima sv. Augustina, koje je nedavno spomenuo i papa Lav XIV.:

„Uznosiš li se pred Bogom, On se, nedostižan, još više uzdiže na svoje prijestolje.

Silaziš li u svoju malenost, On k tebi prilazi.

Sami ne možemo doći do Boga, ali Bog može sići do nas.“