Za Hrvatsku katoličku mrežu na temu posta, molitve i šutnje razgovarali smo sa svećenikom Varaždinske biskupije, velečasnim Damjanom Korenom.

Kako se rodila ideja o vikendu posta, molitve i šutnje?

Ideja se rodila iz osobnog iskustva. Provevši pet dana u Međugorju u postu, molitvi i šutnji, rodila se želja da to jednoga dana ponudim čovjeku laiku. Svima je poznato da svećenici, vjeroučitelji i časne sestre idu na duhovne vježbe. Pitanje koje sam si postavio glasilo je: Zašto običan vjernik ne bi mogao dobiti priliku da se povuče u tišinu i dobije tri dana za sebe? Obnovom pavlinskog ljetnikovca na Veternici, pružila mi se prilika da započnem s idejom duhovnih vježbi za sve.

Kakav je interes ljudi za ovakvu vrstu duhovne obnove?

Interesa ima. Vidim da iako često govorimo o krizi vjere čovjek u svojoj dubini traži Boga. Ova duhovna obnova je odgovor na to traženje. Ovaj projekt nije samo za našu Varaždinsku biskupiju nego je uistinu na razini Hrvatske jer unazad osam godina imali smo ljude iz Beča, Istre, Međugorja, Osijeka, Sinja…

Drago mi je kad čujem da je netko “uhvatio” krajičkom oka naš plakatić. Jedna osoba mi je posvjedočila da je tri godine gledala taj plakatić i stalno bježala od ideje dolaska pod isprikom da trenutno ima prečih stvari u životu. Ta ista osoba je došla na vikend posta, molitve i šutnje i rekla da je došlo njezino vrijeme i sad je “gore”.

Veternica je ponuda čovjeku koji traži Boga, koji traži rješenje svojih problema, koji traži smisao, koji traži ono svoje najdublje, koji traži hranu za svoju dušu.

Moje uvjerenje je da čovjeku treba dati ponudu i priliku da se s traženim vrati u svoju svakodnevicu. Jednom godišnje dovoljno je biti na duhovnoj obnovi i zatim se vratiti u svoju župu. Naglasak je na življenju onoga što je čovjek pronašao tijekom obnove, a ne trčati od seminara do seminara.

Duhovni centar na Veternici

Zašto su potrebni post, molitva i šutnja?

Vikend posta, molitve i šutnje uzima ono bitno što je kroz povijest Crkve provjereno.
Crkveni oci, Sveto pismo i usmena predaja nam govore o tri važne stvari bez koje duhovnosti nema, a to su post, molitva i šutnja.

Šutnja je na Veternici preduvjet svega. Razlog šutnje objašnjavam u svojem prvom nagovoru.
Govor je poželjan jedino tijekom mise i tijekom molitve. Šutnja mora biti potpuna kako bi čovjek čuo sebe. U šutnji čovjek dolazi do sebe i traži odgovore koje puno puta u uobičajenoj jurnjavi neće pronaći.

Kome je namijenjen vikend posta, molitve i šutnje?

Svaki pojedinac je dobrodošao.

Dobrodošli su svi od studenata nadalje. Razlog tome je potreba jednog životnog iskustva i zrelosti koji čovjeka potiču da traži odgovore na poticaje koje daje duša. Sudionici su raznoliki: suci, advokati, medicinske sestre, domaćice, pravila nema.

Broj sudionika je ograničen na 19. Mogu doći zajednice mladih, ili se ljudi prijavljuju pojedinačno. Drago mi je da godišnje imam 3 termina za vjeroučitelje Varaždinske biskupije.
Sve informacije su dostupne na internet stranici Duhovnog centra Varaždinske biskupije.

Sudionici nakon prijave dobiju elektroničku poštu i telefonski poziv putem kojih je sve u detalje pojašnjeno. Elektronička pošta sadrži imena svih sudionika, njihove kontakt brojeve i mjesto iz kojeg dolaze. Tim pristupom želimo olakšati ljudima dolazak do Veternice jer katkada ljudi zajedno putuju kako bi si olakšali dolazak.

Kad počinje šutnja?

U petak se okupljamo u 18 sati. Program započinje kratkim uvodom nakon kojeg slijedi misa. Završetak misnog slavlja ujedno je i početak šutnje koja je trajno obilježje susreta. Poslije nedjeljnog ručka imam nagovor koji ljudima daje praktične upute kako živjeti stečeno iskustvo u svakodnevici. Nakon završnog blagoslova ljudi u šutnji odlaze svojim domovima.

Duhovni centar na Veternici

Zašto je post kritična dimenzija kako bi primili plodove?

Sudionici poste o tri vrste domaćeg kruha i beskvasnoj pogači, a za žeđ pijemo čaj.
Istaknuo bih molitvu Petra Krizologa koja dobro opisuje smisao posta: “Što molitva traži, milosrđe postiže, a post prima.”

Problem je današnjih ljudi što bi mi samo molili i eventualno potrebitom dali nekoliko kuna, a gdje je post?

Naravno to ne znači da treba odmah postiti i petkom i srijedom. Za početak neka osoba posti prvim petkom u mjesecu. S vremenom će doći nadogradnja, a bit će i sve manje pitanja zašto mi ne ide u životu, zašto moji planovi ne uspijevaju. Ovo je put: post prima što milosrđe postiže, a molitva traži.

S kojom dimenzijom duhovne obnove se ljudi najteže mire?

To ovisi do karaktera osobe. Neki se boje posta, a neki šutnje. Molitvu namjerno ne spominjem ovdje jer svako na neki način moli, manje ili više. Post je možda veći problem, ali vikend prođe da čovjek uopće ne ogladni jer nema frižidera, nema napasti, a jede se svakih 6 sati.

Šutnja može biti problem u kontekstu da želimo podijeliti doživljaj s drugome. Ne treba to biti namjera vođenja besmislenog razgovora, možda želimo napraviti osvrt na pročitano evanđelje.
Ljudima uvijek kažem da moraju biti duhovno sebični po pitanju šutnje. Nemate pravo ometati drugoga. Pustite onog kojem je teško da dođe na svoje.

Veliki je plod da mnogi shvate vrijednost i plodove šutnje tek kad odu svojim domovima.

Što biste poručili nekome tko traži odgovor na svoj problem, a ne može ga pronaći?

Svakako neka ta osoba dođe na Veternicu. Naša najstarija sudionica u potrazi za odgovorima bila je baka od 83 godine.
Važno je dolasku pristupiti kao da imate zakazan termin za magnetsku rezonancu. Brinite o svojoj duši, nemojte  dopustiti da ona zadnja čeka.