Približava se 30. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane Europske zajednice, dok je prije točno trideset godina, u ponedjeljak 13. siječnja Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu priznao Vatikan na čelu s tadašnjim vrhovnim poglavarom Katoličke Crkve, papom sv. Ivanom Pavlom II. Tim je povodom tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman održao govor koji prenosimo u cijelosti.
Obraćam se svim Hrvaticama i Hrvatima i svim građanima Hrvatske!
Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u sveukupnu četrnaeststoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome, za nas svetom, tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državnopravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti.
Očuvavši tijekom cijele svoje povijesti i usprkos svim zlehudim nedaćama i ograničenjima svoju nacionalnu i državnu samobitnost, Hrvatska se nakon punih devet stoljeća vraća u međunarodnu zajednicu kao slobodna i međunarodno priznata država. Čin međunarodnog priznanja Hrvatske od svih država Europske zajednice ima posebno povijesno značenje zato što se nakon toga više ne može dovoditi u pitanje raspad Jugoslavije i međunarodno priznanje samostalnosti Hrvatske i u okviru svjetske zajednice naroda.
Odluku o međunarodnom priznanju Hrvatske donijeli su već i prije današnjeg dana Sveta Stolica, Njemačka, Belgija, Island, Švedska, Slovenija, Ukrajina, Litva, Latvija, Estonija, Malta i San Marino. Na osnovu zajedničke odluke na današnji dan to su učinile sve države članice Europske zajednice – Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Republika Francuska, Republika Grčka, Republika Irska, Republika Italija, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Kraljevina Nizozemska, Savezna Republika Njemačka, Republika Portugal, Kraljevina Španjolska te Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Činom međunarodnoga priznanja otvara se novo razdoblje u povijesti hrvatskoga naroda
Na današnji dan odluku o priznanju Hrvatske donijeli su još i Austrija, Švicarska, Kanada, Norveška, Bugarska, Mađarska, a ovih sati i dana donijet će je, jamačno, i druge zemlje. Vjerujemo da će to uskoro učiniti i preostale europske države i mnoge druge izvaneuropske zemlje, među kojima i Sjedinjene Američke Države i Rusija.
Priznavši Hrvatsku, Europa je osvjedočila i sebe u ovom novom dobu demokracije i samoodređenja naroda. Hrvatska, svoja i suverena neće iznevjeriti svoju Europu i slobodan svijet. Ona želi biti njihova zbiljska sastavnica u izgradnji novoga duhovnog obzorja i međunarodnoga poretka mira i suradnje među narodima. Činom međunarodnoga priznanja otvara se novo razdoblje u povijesti hrvatskoga naroda. Za oživotvorenje pune samostalnosti i neovisnosti Hrvatske dali su svoj obol, u pregnućima i žrtvama, svi naraštaji u tijeku naše napaćene, ali i slavne prošlosti.
Pred nama je zadaća da dokažemo kako možemo biti dobri i mudri gospodari u svojoj slobodi, svoji na svome, u interesu blagostanja i sreće svih građana Hrvatske
U taj, vjekovima sanjan, a sada ostvaren cilj ugrađeni su i velebni napori, stradanja i žrtve ljudi naših dana, podjednako domovinske i raseljene Hrvatske. Postigli smo to odlučnošću i razboritošću s kojom smo krenuli u preporod hrvatskoga nacionalnog bića i u demokratsku preobrazbu Hrvatske s geslom “Odlučimo sami o svojoj sudbini”. Pred nama je zadaća da dokažemo kako možemo biti dobri i mudri gospodari u svojoj slobodi, svoji na svome, u interesu blagostanja i sreće svih građana Hrvatske.
Pred nama je, isto tako, zadaća da svijetu koji nas je priznao i koji će to ubuduće činiti, pa i onome što bi nas još uvijek htio poricati, vjerodostojno dokažemo da će demokratska Hrvatska biti dostojan sudionik najnaprednijih težnji slobodnog svijeta. Ne dvojim da će hrvatski narod i svi građani Hrvatske znati ispuniti sve te zadaće u novim, posve izmijenjenim, ali i bitno povoljnijim povijesnim okolnostima. Ne bojim se zato što nikada nisam posumnjao i što duboko vjerujem u izvorne silnice i stvaralačku snagu naših ljudi i hrvatskog naroda u cjelini.
Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti, naša je i budućnost! Neka je vječni spomen i slava svima onima koji su svojim životima i djelom pridonijeli oživotvorenju vjekovnoga sna slobodne i suverene, neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske.