Zašto je svetog Antuna nazivamo svecem svega svijeta, pojasnila je Tanja Maleš, članica uredničkog vijeća mjesečnika „Veritas“. „Taj naziv zaživio je prije svega među narodom zato što nije bilo kraja svijeta gdje nije bilo njegovog kipa, njegove slike i slično. A prvi koji je službeno izgovorio za sv. Antuna upravo taj izraz „svetac svega svijeta“ bio je papa Leon XIII. Naime, kada je primio u privatnu audijenciju skupinu Padovanaca 1880., rekao je, citiram, vi Padovanci imate velikoga sveca, ali on nije samo vaš. Gledajte dalje: štovatelja svetog Antuna ima posvuda, do najudaljenijih kutaka svijeta. Sveti Antun je svetac svega svijeta; to su riječi pape Leona XIII. Neslužbeno zapravo već od njegove smrti svi su ga smatrali svecem i zaista nema kutka svijeta gdje ne znaju za njega. I ne samo katolici. Mnoga su svjedočanstva da mu se dolaze moliti i pravoslavni, ali i predstavnici drugih zajednica, jer vide da on tako moćno djeluje. U veličanstvenu baziliku u Padovi dolaze hodočasnici iz svih krajeva svijeta i možemo reći da zapravo na svijetu nema kapele, crkve koja nema neki kip ili sliku svetog Antuna“, istaknula je Maleš.

Mnoga su svjedočanstva da mu se dolaze moliti i pravoslavni, ali i predstavnici drugih zajednica, jer vide da on tako moćno djeluje.

Prošle godine se na Antunovskom hodu okupilo oko šest tisuća, a ove godine više od jedanaest tisuća mladih. Fra Stjepan Brčina, organizator Antunovskoh hoda mladih, istaknuo je da je to velika razlika i da se dojmovi još nisu slegli, da još pregledava fotografije. „Sveti Antun uspio je privući mnoge mlade, a isto tako ne samo što ih je privukao, već ih je i osvježio. Bitno je da su tih jedanaest tisuća mladih duša koje su hodale taj dan doživjele duhovnu obnovu.“

Fra Stjepan je istaknuo i nešto što ga se posebno dojmilo. „Vidio sam zaruke koje su se već dogodile i zamislite da mladi čovjek odluči na Antunovskom hodu zaprositi djevojku. Nije to nikakvo romantično mjesto, nije to Pariz. To vam onda govori koliko su mladi zaista odani Bogu i koliko im to znači.“

Naglasio je kako smatra da se hrvatska vjera filtrira. „Samo gledajmo one koji su se opredijelili za Krista. Oni svjedoče vjeru, oni su vidljivi, oni na neki svoj način to i pokazuju. Svakako su slike i brojke pohvalne, ali po mojoj procjeni može se još više i još bolje.“

Fra Vladimir Vidović, ravnatelj je Doma sv. Antuna koji pod svojim krovom objedinjuje slijedeće djelatnosti: smještaj u studentskom domu, i to potpuno besplatan za četrnaest studenata; izdavačku djelatnost kojom šire apostolat te Pučku kuhinju koja svakodnevno, osim nedjelje, priprema više od 400 obroka za ljude u potrebi. Istaknuo je da siromaha uvijek ima, i duhovnoga i materijalnog, te da su to ljudske egzistencijalne tragedije. „Pokušavamo djelovati u djelokrugu našeg poslanja pučke kuhinje i ublažiti te posljedice siromaštva, nahraniti gladne – ispuniti to djelo milosrđa, ali s druge strane pružiti onu duhovnu utjehu. No i to je često teško, ali mi ne posustajemo; tu su i volonteri, to su ljudi dobre volje koji se uključuju na različite načine. A sv. Antun je velika inspiracija. Ono što mene kao svećenika ponajprije intrigira u životu sv. Antuna je to da je on  danas jednako aktualan kao i onda kada je živio“, naglasio je Vidović.

Ono što mene kao svećenika ponajprije intrigira u životu sv. Antuna je to da je on  danas jednako aktualan kao i onda kada je živio.

Pučka kuhinja na Svetom Duhu jedinstvena je po tome što fratri nikada nisu tražili provjeru identiteta ili bilo kakvu registraciju nego se vode onom evanđeoskom „Dajte im vi jesti“ (usp. Mk 6,37). „Pomoći čovjeku u nevolji, gladnoga nahraniti i žednoga napojiti jest znak Kristove prisutnosti u ovom našem vremenu te ujedno i dio našega franjevačkog identiteta. Naša misija i poslanje jest omogućiti ljudima koji su u potrebi dostojanstven način života te ublažiti posljedice siromaštva i neimaštine“, istaknuo je fra Vladimir.

Svjedočiti Božju milost je naša obaveza jer nam Bog nije dao milost da je čuvamo za sebe.

Tanja Maleš sakuplja i zapisuje svjedočanstva vjernika hodočasnika, a za slušatelje HKR-a izdvojila je neke. „Svjedočiti Božju milost je naša obaveza jer nam Bog nije dao milost da je čuvamo za sebe. Ono što smatram velikim čudom je što mnogi kažu kako se vjera i štovanje sv. Antuna prenosi u obitelji. Puno je ozdravljenja koja nisu dokumentirana. Prije nekoliko godina dječak Ivan je bio u komi, imao je nevjerojatnu zdravstvenu situaciju i njegovi roditelji nisu molili samo za čudo da se njemu čudo dogodi. Nego neka se Bog proslavi po zagovoru sv. Antuna. Župnik im je bio izuzetno velika potpora. Cijela župna zajednica uključila se i molila zagovor sv. Antuna, molila i pobožnosti i hodočastila, a dječak se oporavio. Nakon toga cijela župna zajednica stotinjak ljudi išla je na zahvalno hodočašće za ozdravljenje toga djeteta“, istaknula je Maleš. „I sad što je tu čudo? Da, dijete se oporavilo i ozdravilo je, ali čudo je koliko je to njegovo stanje pokrenulo cijelu župu, kako su se oni povezali, kako su oni postili i molili. Dakle, slika zajednice.“

Cijela župna zajednica uključila se i molila zagovor sv. Antuna, molila i pobožnosti i hodočastila, a dječak se oporavio.

Maleš je spomenula i djevojku koja je imala problema kao djevojčica sa upalom pluća, često bila po bolnicama i tek u četvrtoj godini mama je počela primjećivati da malena ne govori. Jedina riječ koju govorila je bila mama i to je sve. „Sve je bilo usmjereno na njezina pluća, na njezino zdravstveno stanje. Mama je dolazila na Sveti Duh sv. Antunu i u svoju župu u Stenjevcu gdje je kip sv. Antuna. U jednom trenutku mama je osjetila potrebu dotaknuti na kipu usne sv. Antuna i kaže, moje dijete ne govori, ti si imao zlatne usne, ti si bio propovjednik, ti ćeš učiniti svoje. Mama je svoju djevojčicu dovela na Sveti Duh i kad su trebale krenuti kuće djevojčica je rekla „ne“.  Mama se iznenadila, dijete je u četvrtoj godini prvi puta izgovorilo riječ „ne“. I ponovno je mama dotaknula usne sv. Antuna, ali i djevojčica koja je potom progovorila. Prošle su godine, malena djevojčica je djevojka koja je imala jednu želju – htjela je biti čitačica. I danas ta djevojka pripada skupini čitača na Svetome Duhu“, izdvojila je Maleš.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: