U najranijoj hrvatskoj povijesti nalaze se korijeni našeg identiteta

Prof. Matijević Sokol osvrnula se na interes o hrvatskoj ranijoj prošlosti, posebno na očekivanja koja, smatra profesorica, nisu zadovoljena unatoč ostvarenoj samostalnoj Hrvatskoj: „Svi znamo da se u najranijoj hrvatskoj povijesti nalaze korijeni i temelji hrvatskog identiteta i prema tome određene ustanove posvećuju pozornost. Međutim, kod pojedinih istraživača još uvijek postoji i autocenzura. Vide se veliki propusti, zastoji u obnovi sakralnih objekata i sakralne baštine, iako postoje pozitivni primjeri za to”, istaknula je profesorica.

Prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, prof. dr. sc. Tomislav Galović, doc. dr. sc. Daniel Patafta i Ante Pavelić

Prof. Galović naglasio je da trebamo promovirati vlastite spomenike, koji već jesu prepoznatljivi na međunarodnoj razini, a shodno tomu trebamo njegovati pozitivan ponos prema njima, u čemu nam može primjer drugih europskih naroda: „Dovoljno je neki put prelistati putovnicu. Tamo imamo lijep izbor naših najranijih spomenika koji čine naš najstariji identitet, kao što je hrvatski grb s jedne strane te spomenici s druge. Potom vidimo čitav niz državotvornih, političkih i kulturnih simbola koji čine ono što, u svojoj ukupnosti, predstavlja hrvatski narod.”

Kršćanstvo je srž hrvatskog identiteta

Proučavati i njegovati prošlost, posebno starinu uslijed trendova postmodernističke historiografije i relativiziranja hrvatskog identiteta ukorijenjenoga u kršćanstvo, poziv je svakom kršćaninu. Hrvatska baština i povijest neodvojivi su od kršćanske srži koja ih prožima i koja nam je podarila veliki broj spomenika, istaknuo je fra Daniel Patafta.

Moramo shvatiti da su svi ti spomenici nastajali unutar crkvenoga kruga. Oni nam svjedoče o ranoj hrvatskoj povijesti i formiranju identiteta unutar Katoličke Crkve.

Naglasio je identitetski element vidljiv i u franjevačkoj prisutnosti na našim prostorima: „To govori o snažnoj jezičnoj i intelektualnoj povezanosti toga franjevačkog elementa, čak i izvan granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tj. tamo gdje su se Hrvati iseljavali i gdje postoji snažna povezanost, očuvanje identiteta i jezika (poput moliških Hrvata), upravo kroz institucije Katoličke Crkve.”

Bl. Alojzije Stepinac kao uzor očuvanja hrvatskog identiteta i kršćanske baštine

Profesorica Matijević Sokol istaknula je poželjnim da crkvene institucije i pojedinci nastave gorljivo promicati te razvijati daljnje istraživanje i očuvanje hrvatskoga identiteta: „Crkva je uvijek prisutna kada se govori u Hrvatskoj, o identitetu i o kulturnoj baštini. I ona razdoblja kada je Hrvatska izgubila svoju državnost, ono što je održavalo hrvatsku svijest, bio je Hrvatski sabor, a najviše Crkva. Baviti se svojom prošlošću, temelj je svijesti hrvatskoga naroda o samome sebi.”

Višeslavova krstionica / Wikipedia

Primjer razboritog i osviještenog postupanja prema hrvatskoj baštini, identitetske važnosti, vidljiv je i u Stepinčevu odnosu prema Višeslavovoj krstionici koja je i danas predmet osporavanja. „Ona je ušla u hrvatski korpus kao jedan od temelja pripadanja Hrvata zapadnoj Crkvi. Znanost je bila na strani krstionice da je ona hrvatska i to je bila ona podloga na kojoj je nadbiskup Stepinac pokrenuo proces povratka”, zaključila je prof. Matijević Sokol.