Kako je moguće da se Isus znojio krvavim znojem, preživio okrutno rimsko bičevanje te da mu je iz probodenog boka potekla krv i voda?
Sve se dogodilo početkom travnja u Jeruzalemu gdje su noći poprilično hladne. Isus nakon posljednje večere odlazi na molitvu u Getsemani gdje započinje agonija.
Kako je moguće da se Isus krvavim znojem znojio?
Ovo nije jedini slučaj u povijesti te je to moguće u takvim stresnim i mučnim situacijama. Naime, riječ je o hematidrozi, kada je koža posebno osjetljiva na bilo kakav dodir, što je veoma bolno.
Prva bol koju je Isus osjetio nakon krvavog znoja je Judin poljubac koji, osim što je bio psihički bolan, doista je bio i fizički.
Zatim je Isus odveden na bičevanje koje je u rimsko doba bilo vrlo okrutno.
Isus je izgubio veliku količinu krvi, izuzetno je pothlađen i dehidriran, a tlak je snižen što dovodi do hipovolemije, šoka.
U takvim situacijama naš mozak želi zaštititi dvije stvari: mozak i srce te će sve resurse preusmjeriti da sačuva njihovu funkciju. Na taj način sve ostalo počinje otkazivati.
Nakon bičevanja, na Isusa su stavili trnovu krunu od bodljikavog granja s nekoliko centimetara bodlji – ziziphus spona-cristi. Vjerojatno vojnici tu krunu nisu lijepo ispleli nego su je nataknuli Isusu na glavu, što je izazvalo još veću agoniju i bol.
Postavili su na njegova leđa križ, koji je vjerojatno bio u obliku horizontalne grede. No, i to nije bilo lako jer je greda težila oko 50 kg.

Križni put / Foto: Depositphotos
Tako vidno iscrpljen, izmučen, Isus počinje nositi križ.
Udaljenost od Pilata do Golgote bila je oko 600-700 metara. Vjerojatno je Isus više puta padao, a kad bi pao onda bi padao na lice što zorno prikazuje Torinsko platno – na njemu se vide hematomi ispod očiju i nosa.
Kada su došli do Golgote, Isusa su pribili na križ koristeći čavle koji su bili dugački između 13 i 18 cm.
Da bi mogli Isusa pribiti na križ, morali su mu iščašiti rame. Čavao su zabili kroz zapešće između medijalnog i ulnarnog živca pazeći da ne povrijede arterije.
Razapinjanje je uzrokovalo užasnu bol koju je Isus morao trpjeti svaki put kada bi uzdahnuo i izdahnuo.
Bilo je bitno fiksirati i noge kako osoba ne bi odmah preminula jer bi tijelo palo i osoba bi se ugušila. Fiksiranjem nogu su produljili agoniju i bol. Nakon izvjesnog vremena smanjene su frekvencije disanja te dolazi do smrti.
Zašto su nakon probadanja Isusova boka potekle krv i voda?
Time se ustvrdilo da je osoba doista preminula jer je voda napunila pluća i preplavila srce koje više nije moglo pumpati krv.
Što medicina govori o Isusovoj muci objasnio je student pete godine medicine na Medicinskom fakultetu u Osijeku, Mislav Matišić, prenosi Đakovačko-osječka nadbiskupija.