U Prvoj i Drugoj knjizi o kraljevima zapisan je život sv. Ilije i Božja čudesa koja je po njemu učinio. Božja objava Iliji na Horebu jedan je od najljepših starozavjetnih tekstova, stoga je prorok Ilija uzor vjernog molitelja koji rado boravi u Božjoj blizini i duhovni otac karmelskog reda.
Tko je sv. Ilija?
- ime Ilija znači Gospodin je moj Bog, što ukazuje na njegovo poslanje obnove vjere u jednoga Boga u Izraelu
- predstavnik i simbol svih starozavjetnih proroka (Mojsije označava sav zakon, a Ilija proroke)
- duhovni otac karmelskog reda jer je obitavao u osami na gori Karmel
- uzor molitve jer stoji pred licem Božjim, dano mu je iskustvo Božje blizine
- zaštitnik od oluja, gromova i vatre, u narodu poznat kao sv. Ilija Gromovnik
- zaštitnik BiH
Božja čudesa u Ilijinom životu
1. Velika suša
Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: „Živoga mi Gospodina, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.“ (1 Kr 17,1)
Na njegovu riječ 3 godine i 6 mjeseci nije bilo kiše u cijelom Izraelu. Suša je bila poziv kralju i narodu na obraćenje od služenja lažnim bogovima: Baalu i Aštarti.
2. Na potoku Keritu
Upućena mu je riječ Gospodnja ovako: „Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.“ Ode on i učini po riječi Gospodnjoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. (1 Kr 17, 2-6)
3. Čudo brašna i ulja
Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: „Donesi mi malo vode u vrču da pijem! Donesi mi i malo kruha u ruci!“
Ona odgovori: „Živoga mi Gospodina, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.“
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije. (1 Kr 17, 10-17)
4. Uskrišenje udovičina sina
Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. Ilija zavapi Gospodinu i reče: „Gospodine, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?“
Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Gospodina:„Gospodine, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!“
Gospodin je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. (1 Kr 17, 17-24)

Foto: Župa sv. Nikole Jastrebarsko
5. Žrtva na Karmelu i Božja pobjeda
Na gori Karmelu je Gospodin prihvatio Ilijinu žrtvu i spalio ju ognjem s neba, a Iliji u ruke je predao 450 baalovih proroka koji su zavodili narod.
Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reče: „Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.“ A narod mu nije ništa odgovorio.
I oganj Gospodnji pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši.
Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: „Jahve je Bog! Jahve je Bog! “
Ilija im reče: „Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!“ I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. (1 Kr 17, 20-40)
6. Obilna kiša
Ilija reče (kralju) Ahabu: „Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.“
Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Rekao je zatim svome momku: „Idi gore i pogledaj prema moru.Vrati se sedam puta,“ Ali sedmoga puta reče momak: „Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.“ Tada reče Ilija: „Idi, kaži Ahabu: ‘Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.’“
Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. (1 Kr 18, 41-46)
7. Iskustvo slabosti
Ilija se unatoč svemu prepao kraljice Izabele.
Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: „Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!“
On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim leže i zaspa. (1 Kr 19, 1-4)

Foto: Wikimedia Commons
8. Bog se brine za Iliju
Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. (1 Kr 19, 5-8)

Foto: Wikimedia Commons
9. Božja blizina
Ilijino iskustvo na Božjoj gori jedna je od najljepših Božjih objava u Starom zavjetu.
Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru;
poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu;
a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju;
poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.
Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. (1 Kr 19, 9-13)
10. Imao je 50 proročkih učenika
Njegov nasljednik u proročkoj službi, Elizej kasnije čini najveća čuda u Starom zavjetu. Uz njega je imao još 50 proročkih učenika s kojima je obitavao na gori Karmelu.
Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. (1 Kr 19, 19)
11. Njegove riječi obratile su kralja
Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: „Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.“ (1 Kr 20, 25-29)
12. Oganj s neba
Na njegovu riječ sišao je oganj s neba.
Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: „Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!“
Ilija odgovori i reče pedesetniku: „Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.“ I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. (2 Kr 1, 9-10)
13. Prolazak kroz Jordan
14. Ilija je uznesen u ognjenim kolima
I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
Elizej je gledao i vikao: „Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.“ (2 Kr 2, 1-13)

Foto: depositphotos
15. Ilijinim plaštem je Elizej razdvojio Jordan
Elizej uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: „Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?“ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. (2 Kr 2, 13)