Pitaš li se, dragi kršćanine, u kakvom će stanju biti tvoje lice – i pred ovim svijetom i pred Bogom, kad jednoga dana napustiš ovu dolinu suza?

Čovjek će upasti u kotao oholosti ako vjeruje da Bogu može pomoći čineći mu dobro, čineći mu uslugu.

Grijeh kao da je odavno izbrisan iz rječnika modernog čovjeka, jer brojne riječi služe kao zamjena za grijeh, postoje sinonimi za grijeh.

Možda je i danas Crkvi potrebno više sanjara… Zar i sveci nisu takozvani „luđaci“ ili sanjari?

Bespoštedna borba za tvoju dušu još uvijek traje ovdje na Zemlji. Svatko je želi pridobiti za sebe: i raj i pakao, no ona će pripasti onome „odvjetniku“ koji u njoj pronađe više djela dostojnih ili raja ili pak pakla.

Zato je ogovaranje mana koje se trebaš hitno riješiti, a ne čuvati kao posljednju. Protiv te mane trebaš odmah hrabro zaratiti.

Dovoljno ti je tvoje vlastito ime. Nikakav drugi atribut, nikakav gospodin ni gospođa nisu ti potrebni.

Mnogi danas većinom teže vlastitoj radosti. Često pritom olako zaboravljaju na druge, ali radost ti je darovana da ju dijeliš s drugima. Nije dovoljno da si samo ti radostan, već je važno da tvoja braća i sestre također žive radosno.

Svoju nutrinu ne možeš svakom otvoriti. Često te mnogi neće ni razumjeti. Nekad te samo dobri Bog može razumjeti i proniknuti u dubine tvoga srca, jer jedino Bog zna kakvo je uistinu tvoje srce.

Sv. Franjo Asiški molio je svugdje i svagda. Kad god bi dobio poticaj za molitvu, molio bi. Nikad nije odgađao molitvu.