Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled.
Svi smo čuli za izreku Slijep pored zdravih očiju. Na križu su završili Gizma i Dizma, lijevi i desni razbojnik, a u sredini je bio razapet Isus. I Dizma i Gizma umiru, razapeti su, ali je pred njihovim očima Isus. Nije još sve izgubljeno… Umiru, ali koja milost u tom umiranju, jer Isus im je tako blizu.
Gizma ne vidi ono što je toliko očigledno – na križu je razapeta Ljubav
Isus je tu, nadomak njihovih očiju, njihova pogleda. Još mogu progledati, još mogu prepoznati svoga Spasitelja. Budući da je pun gorčine, Gizma bijesni. Gleda, ali ne vidi. Gizma ne vidi ono što je toliko očigledno – na križu je razapeta Ljubav. Nikad Ljubav nije bila toliko jasna; nikad Ljubav nije bila toliko uočljiva kao toga dana dok je bila razapeta na križu. Ali Gizma je i dalje ne vidi, zapravo je i ne želi vidjeti. Gizma odbija, proklinje, vrijeđa. Gizma ne prepoznaje trenutak milosti.
Premda je znak i suviše jasan, Gizma ga ne uspijeva iščitati. Zato u filmu Pasija, redatelja Mela Gibsona, postoji zanimljiva scena puna simbolike. Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled. Gizma odsad nema ni oči. I pogled mu je oduzet, jer uzalud je gledao kad nije ništa vidio. Nakon što je bio duhovno, odsad postaje i fizički slijep.
I pogled mu je oduzet, jer uzalud je gledao kad nije ništa vidio
Ali Dizma ipak vidi. Prepoznavši Ljubav, Dizma vapi moleći Isusa: „Sjeti me se!“ Moli srcem: „Sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!“ Isus mu obećava raj, jer nije ostao duhovno slijep. Dizma je prepoznao svog Spasitelja. Njega vrana u filmu zaobilazi, jer je progledao. Dizma gleda, ali i vidi. Kad ti je već darovan, iskoristi svoj pogled i ne budi slijep, jer ispred tebe je toliko puta Ljubav bila razapeta, a nisi je prepoznao.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).