Jesu li moja djela usmjerena prema prolaznom ili trčim ususret beskrajnoj ljubavi koja je na križu ispisala naše otkupljenje?

Marek Sidlo nije imao lako djetinjstvo. Otac mu je bio ovisnik o alkoholu i često je uz glad trpio i fizičko zlostavljanje. Iskustva koja je proživio pretvorila su ga u osobu koje su se plašili na ulici, a on se zbog toga osjećao kao "bog". “Postao sam strašni materijalist, lopov, krijumčar, a onda i ubojica”. Jednoga dana, u zatvorskoj ispovjedaonici, nakon riječi odrješenja, pogledao je na Raspetoga i briznuo u plač. Od toga dana, njegov život više neće biti isti...

Sveti ljudi koji se pojavljuju u događajima vezanima za Isusovo uskrsnuće važni su uzori za sve kršćane.

Ako postoji nešto poput vječnosti u raju ili paklu, onda bih svoj život trebao shvatiti ozbiljno, jer vječnost nije samo milijun, čak niti bilijun godina. Vječnost je beskrajna; ona nema kraja! Vjerujete li ozbiljno da ste u stanju postići svoje ciljeve za samo jedan sat tjedno? Bilo bi smiješno jedan sat tjedno vježbati za sportaše koji teže zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama ili sat vremena tjedno studirati za studente prava koji žele položiti pravosudni ispit.

Dok Gizma proklinje, u tom trenutku na križ iznad njegove glave slijeće vrana i kopa mu oči. Vrana mu oduzima i ono što mu je jedino preostalo – vid, pogled.

Na Veliki petak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Krešimira Šafa, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, upravitelja Župe Preobraženja Gospodinova u Strošincima i upravitelja Župe Pohođenja BDM u Soljanima. Vlč. Šaf, između ostalog, ističe: "Razmišljajmo danas malo o smrti, te što ona zapravo znači za svakoga tko je, kako tada u toj svjetini, tako i danas povjerovao? Razmišljajmo o smrti, no kao vjernici ne smijemo ju nipošto odvojiti od radosti Uskrsa, rađanja na novi život, čemu sama smrt prethodi."