U današnje vrijeme opažamo da sve manje svećenika u javnosti nosi kolar. Pitamo se koji je razlog tome i trebaju li svećenici baš uvijek nositi kolar?

U jednome mjestu živi mladić koji je kao dijete stalno govorio da će, kada odraste, postati svećenikom. Doista, bio je veoma pobožan, dobar i uslužan. Bio je najbolji učenik na vjeronauku i redovito je ministrirao. Međutim, kada je došlo vrijeme za odlazak u sjemenište, promijenio je mišljenje. Upitan zašto ne ide učiti za svećenika, kako su već svi to od njega očekivali, rekao je: "Ja bih rado bio svećenik nedjeljom, u crkvi, kada je misa, ali što ću raditi preko tjedna?"

Svećenik mora podijeliti tugu obitelji zbog umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda, ali i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu. Molimo li za naše svećenike?

Simbolika ovog čina podsjeća na jedinstvo Crkve i duhovnu povezanost svakoga slavlja.

"Svećenici plaču iz mnogo razloga... Ali, nisu li svećenici Božji ljudi? Zašto bi plakali? Da, svećenici su Božji ljudi, to je istina, ali nisu superheroji, niti su kamenja. Da, svećenici plaču, sami i u tišini. Pronalaze utočište u Božjem srcu. Zato, pomolimo se za svećenike! l više od kritiziranja svećenika, savijmo koljena i pomolimo se za njih", piše na Facebookovoj stranici Pravo na život.

Ovisno u kojem ste dijelu zemaljske kugle razlikovao bi se vjerojatno i popis tri najteža zanimanja na svijetu. Svakako tu bi spadao posao vatrogasca, rudara, majke, bolničkog osoblja, ribara, pilota, vozača, vojnika, drvosječe i građevinskog radnika u visokogradnji. Vi, poštovani čitatelj Hrvatske katoličke mreže, slobodno odaberite ili pridodajte nešto svoje tom popisu, a mi uključujemo još jedno najteže zanimanje na svijetu.

“Živjeti usred svijeta bez želje za njegovim užicima; biti član svake obitelji, ali ne pripadati nijednoj; podijeliti sve patnje; proniknuti u sve tajne, izliječiti sve rane; svakodnevno ići od ljudi Bogu da mu prinesu svoje štovanje i molbe; vratiti se od Boga ljudima da im donese svoj oprost i nadu; imati vatreno srce za milosrđe i brončano srce za čistoću; blagoslivljati i biti blagoslovljen zauvijek. Bože, kakav život, a tvoj je, o svećeniče Isusa Krista!”

"Sjećam se da sam otišao u jednu lokalnu sakralnu trgovinu i kupio malenu Gospinu medaljicu, bila je to čudotvorna medaljica. Tada nisam znao za još jedno mjesto Marijinog ukazanja koje se dogodilo u Parizu, Francuskoj. Moja baka je nosila čudotvornu medaljicu i od tog trenutka ja sam zbog Gospe nosio čudotvornu medaljicu jer je Ona ta koja me vratila u Crkvu", rekao je vlč. Michael Grzesik.

Činjenica je da se Hrvati često ne znaju pohvaliti nečim pozitivnim. Tako je, primjerice, prava senzacija u svjetskim medijima kada negdje postoje dvojica braće svećenika. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji postoje dva puta po trojica – iz dviju obitelji po tri brata svećenika.

Svaki dan molim Svetu uru u prisutnosti Isusa u Presvetom Sakramentu. Sve moje sestre Misionarke milosrđa također mole svaki dan Svetu uru, jer otkrivamo da kroz našu svakodnevnu Svetu uru naša ljubav prema Isusu postaje intimnija, naša ljubav jedna prema drugoj je s više razumijevanja, a naša ljubav prema siromasima sve suosjećajnija.