„Ostajem katolik usprkos onome što sam vidio jer biram rasti radije nego biti djetinjast“, fr. Socrates B. Villegas napisao je u svom promišljanju za Facebook stranicu „The Australian Catholics Page“ u kojem je naveo razloge zbog kojih ljudi ostaju u Katoličkoj Crkvi.

"Mi svećenici smo neodvojivi od svete mise. Naš je poziv upravo u svetoj misi rođen. Kada bi mu uzeo svetu misu svećenik ne bi postojao, ali ni sveta misa ne bi postojala bez svećenika", istaknuo je svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Goran Azinović u svojem promišljanju za Međugorje News. Njegovo promišljanje pročitajte u tekstu.

Danas slavimo Veliki četvrtak kojim ulazimo u Sveto vazmeno trodnevlje. Sjećamo se Isusove Posljednje večere i ustanovljenja dvaju sakramenata, euharistije i svetoga reda. Povodom toga donosimo snažno svjedočanstvo vlč. Ivana Grbešića, duhovnika u Zagrebačkoj bogosloviji. Vlč. Ivan Grbešić djetinjstvo je proveo u okupiranom selu pokraj Petrinje, nakon Oluje odveden je u Srbiju, a na koncu postaje svećenik koji svoj poziv još više otkriva opraštajući poočimu i udjeljujući mu sakramente prije smrti.

Papa Franjo je u pokorničkom slavlju u rimskoj crkvi Santa Maria al Trionfale, kojim je u petak 17. ožujka otvorio korizmenu inicijativu molitve i pomirenja „24 sata za Gospodina“, podsjetio da je susret s Bogom preko ispovjednika „slavlje koje liječi srce i unutra ostavlja mir“ te predložio ispit savjesti za grijehe „protiv života, lošeg svjedočanstva i protiv stvorenoga“.

„Sluga Božji fra Vendelin Vošnjak bio je čovjek silne vjere i duboke, autentične molitve.” Preminuo je 18. ožujka 1933. godine na glasu svetosti. Postupak za njegovo proglašenje blaženim, otvoren 1963., sretno je priveden kraju. Stoga je Crkva 18. prosinca 2000. godine „Dekretom o krepostima“ potvrdila da je fra Vendelin ostvario život herojskim krepostima i time zavrijedio naslov časni sluga Božji.

U današnje vrijeme opažamo da sve manje svećenika u javnosti nosi kolar. Pitamo se koji je razlog tome i trebaju li svećenici baš uvijek nositi kolar?

U jednome mjestu živi mladić koji je kao dijete stalno govorio da će, kada odraste, postati svećenikom. Doista, bio je veoma pobožan, dobar i uslužan. Bio je najbolji učenik na vjeronauku i redovito je ministrirao. Međutim, kada je došlo vrijeme za odlazak u sjemenište, promijenio je mišljenje. Upitan zašto ne ide učiti za svećenika, kako su već svi to od njega očekivali, rekao je: "Ja bih rado bio svećenik nedjeljom, u crkvi, kada je misa, ali što ću raditi preko tjedna?"

Svećenik mora podijeliti tugu obitelji zbog umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda, ali i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu. Molimo li za naše svećenike?

Simbolika ovog čina podsjeća na jedinstvo Crkve i duhovnu povezanost svakoga slavlja.

"Svećenici plaču iz mnogo razloga... Ali, nisu li svećenici Božji ljudi? Zašto bi plakali? Da, svećenici su Božji ljudi, to je istina, ali nisu superheroji, niti su kamenja. Da, svećenici plaču, sami i u tišini. Pronalaze utočište u Božjem srcu. Zato, pomolimo se za svećenike! l više od kritiziranja svećenika, savijmo koljena i pomolimo se za njih", piše na Facebookovoj stranici Pravo na život.