"Za Isusa vrijedi: Ostaviti sve, odreći se svega, svekolike sigurnosti, svekolike očevidnosti, spaliti sve, porušiti mostove iza sebe, biti kršten ognjem i započeti iznova svoj život, u njegovu ozračju i slobodi. Treba živjeti u oprjeci sa svijetom, prema svijetu, živjeti u miru sa svojima u zajednici Crkve. Nema mjesta lažnomu miru i prljavim kompromisima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Nina je imala vrlo obećavajuću karijeru u novinarstvu i kazalištu. Prije nekoliko godina kolege s radija pozvali su je da se jedan vikend pridruži njihovom hodočašću u Međugorje. Ne znajući zapravo što su hodočašća, objeručke je prihvatila njihov poziv. Budući da je njezina karijera već bila u zamahu, u Međugorju se odlučila moliti za dar majčinstva.

"Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi", poručuje s. Leopoldina Kovačević.

"Budući da sa svoje strane možemo malo ili ništa učiniti, treba osluškivati rast klice. Najprije u svome srcu. Bog se sam brine za rast. Treba osloboditi vlastito srce da bude prijamljivo tlo za riječ o kraljevstvu. Treba samo vjerovati u mogućnost rasta malenoga u vlastitom biću. I biti nepovjerljiv prema svemu što se izdiže, strši, nadima. Tek tako čovjek na kraju spoznaje da je sve dar i milost. Da je po sebi egzistencijalno nemoćan", piše fra Tomislav Pervan.

"Isus inducira u svijetu proces ozdravljenja svega i svakoga. I sve zavisi od toga je li pojedinac spreman priznati svoj status grješnika, kajati se i zaputiti se u život novim smjerom. Poći jednostavno u Isusovu školu. Nastavni program Isusove škole jest pretakanje riječi u djela, u život. To su nove granice koje on svojim životom podijeva u svijetu", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Milost Božja čeka onaj naš odgovor: Evo me! Neka mi bude! Da! Hoću! Mariju molimo, jer je ona puna milosti – za nas. Mariju nasljedujemo, jer je ona puna kreposti – za nas", piše fra Ivan Bradarić, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku.

"Dok je hodio ovom zemljom, imao je iskustvo trajnoga otpada. Otpadali su masovno i oni najbliži, koji su bili s njime! Hoćete li otići i vi? – Ako želite, ako hoćete, slobodni ste, izvolite! Isus nikoga ne snubi, ne prisiljava, ni za kim on ne plače! Svakomu prepušta njegovu slobodu. Svakoga prepušta njegovu vlastitom izboru i sudbini. Trebali bismo plakati mi nad svojom nevjerom i promašenim prilikama, krivo upotrijebljenom slobodom", poručuje fra Tomislav Pervan, teolog i hercegovački franjevac u svom promišljanju.

"Isus u prispodobama Kraljevstvo Božje, najveću sreću, uspoređuje s malim stvarima koje je teško pronaći – gorušičino zrno, biser, novčić. Stoga, sreća i jest poput mozaika koji se slaže od kamenčića, malih dijelova, a svaki od njih našim danima, mjesecima i godinama daju smisao. Gospodin nas je obdario s mnogom braćom i sestrama. Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo. Za to živimo, za to svaki korak naš ima smisao", piše fra Siniša Pucić u svojem promišljanju.

"Nitko iz našeg srca ne može izvući nešto loše ako mu mi to ne damo. Drugima darujemo ono što je u nama. Ako je u mom srcu ljubav, ne mogu drugome dati mržnju. Ako je istina, ne mogu dati laž, ako je poštenje, ne mogu dati krađu itd. Poslušajmo i živimo Isusov poziv danas. Nije dosta samo slušati, nego djelima pokažimo i dokažimo svoju ljubav prema Bogu. Ljubav i milosrđe zajedno daju život vječni. Na tim principima gradimo svoj život", piše fra Julijan Madžar u svojem promišljanju.

"Teret svaki novi dan postaje sve teži jer se čovjek sve više udaljava od Kristove ljubavi. Zato čovječe ne dopusti da sunce zađe nad tvojom srdžbom, traži mir i za njim idi, od srca uvijek oprosti svome bratu i izmiri se s njim prije nego prineseš dar na žrtvenik. Svaki svoj nemir i nepraštanje predaj u ruke svome Bogu da ti On koji je Ljubav dadne više ljubavi prema drugima. Tereti i okovi ti nisu potrebni, dopusti svome Bogu da te za oprost i ljubav oslobodi. Neka on skine lance koji vežu tvoje ruke da ne možeš drugome pružiti zagrljaj ljubavi, oprosta i mira", piše fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.