"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.
Fra Siniša Pucić, franjevac koji je trenutno na službi prefekta sjemeništa u samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu osvrnuo se na Isusove riječi Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim u duhovnom poticaju za Radio Mir Međugorje koji prenosimo u nastavku.
Korizma je idealno vrijeme za rad na sebi, za duhovno nastojanje oko zadobivanja neke od vrlina koje nam nedostaju. Ako ste u nedoumici za što moliti, na koju nakanu postiti, preporučujem vam – poniznost.
Imati krotko i ponizno srce, ma što nam više treba na putu ostvarenja Kraljevstva Božjega?
„Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim”, glasi Isusov poziv njegovim učenicima. Imati krotko i ponizno srce, ma što nam više treba na putu ostvarenja Kraljevstva Božjega?
Biti ponizan znači biti poput Isusa; biti blag, skroman, za sve Bogu zahvalan.
Zvuči jednostavan ovaj Isusov zahtjev. No, kao i u svemu drugome što Isus od nas traži, kada bi ga doista slušali, ne bi ni trebali naglašavati važnost poniznosti za nas i svijet u kojem živimo koji je daleko od toga. U Svetom pismu na mnogo mjesta nalazimo kako se Bog protivi oholima a voli ponizne. Biti ponizan znači biti poput Isusa; biti blag, skroman, za sve Bogu zahvalan.
U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove.
Ne umišljati si da smo, ne znam, tko ili što nego prihvatiti sebe sa svim onim što jesmo i nismo, što imamo i nemamo, jer samo s tim u stvari i možemo početi izgrađivati ljepši život sebi i drugima.
Ona, nadalje, nije ništa drugo nego suprotnost preuzetnosti i umišljenosti, odnosno, oholosti. To znači također znati darovati ali i znati i primiti dar/pomoć od drugih. Ponajprije smo u tom smislu potrebni Božje ali i ljudske ljubavi i pomoći. Ne umišljati si da smo, ne znam, tko ili što nego prihvatiti sebe sa svim onim što jesmo i nismo, što imamo i nemamo, jer samo s tim u stvari i možemo početi izgrađivati ljepši život sebi i drugima.