"Čovjek je cijeli život ogorčen na sve: Na sebe, svoju bolest, ljude oko sebe koji su sebični, na samoga Boga. Ali je uzrok bolesti dublje, u grijehu. On ga je držao paraliziranim. Isus ga cjelovito liječi: Čovječe, ustani! Uskrsni, čovječe! Uzmi svoju postelju i idi kući!", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Tražimo li od Boga oprost, moramo ga davati i drugima. Mjera praštanja je mjera ljubavi. Tko ne prašta, ne ljubi. Bog će postupati s nama upravo onako kako mi postupamo s drugima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"O, Marijo, Majko moja, samo me kleši, iako od bola plačem. Želim majko da postanemo jedno. Odsada se neću više tužiti nad nemirom svojih voda. Znam da se ti u njima kriješ", poručuje fra Velimir Bavarka.

"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.

"Za Isusa vrijedi: Ostaviti sve, odreći se svega, svekolike sigurnosti, svekolike očevidnosti, spaliti sve, porušiti mostove iza sebe, biti kršten ognjem i započeti iznova svoj život, u njegovu ozračju i slobodi. Treba živjeti u oprjeci sa svijetom, prema svijetu, živjeti u miru sa svojima u zajednici Crkve. Nema mjesta lažnomu miru i prljavim kompromisima", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Nina je imala vrlo obećavajuću karijeru u novinarstvu i kazalištu. Prije nekoliko godina kolege s radija pozvali su je da se jedan vikend pridruži njihovom hodočašću u Međugorje. Ne znajući zapravo što su hodočašća, objeručke je prihvatila njihov poziv. Budući da je njezina karijera već bila u zamahu, u Međugorju se odlučila moliti za dar majčinstva.

"Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi", poručuje s. Leopoldina Kovačević.

"Budući da sa svoje strane možemo malo ili ništa učiniti, treba osluškivati rast klice. Najprije u svome srcu. Bog se sam brine za rast. Treba osloboditi vlastito srce da bude prijamljivo tlo za riječ o kraljevstvu. Treba samo vjerovati u mogućnost rasta malenoga u vlastitom biću. I biti nepovjerljiv prema svemu što se izdiže, strši, nadima. Tek tako čovjek na kraju spoznaje da je sve dar i milost. Da je po sebi egzistencijalno nemoćan", piše fra Tomislav Pervan.

"Isus inducira u svijetu proces ozdravljenja svega i svakoga. I sve zavisi od toga je li pojedinac spreman priznati svoj status grješnika, kajati se i zaputiti se u život novim smjerom. Poći jednostavno u Isusovu školu. Nastavni program Isusove škole jest pretakanje riječi u djela, u život. To su nove granice koje on svojim životom podijeva u svijetu", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Milost Božja čeka onaj naš odgovor: Evo me! Neka mi bude! Da! Hoću! Mariju molimo, jer je ona puna milosti – za nas. Mariju nasljedujemo, jer je ona puna kreposti – za nas", piše fra Ivan Bradarić, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku.