‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremila je i kazuje s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Duhovni poticaj prenosi portal Radio Mir Međugorje.

Čovjek je stvoren i pozvan od Boga u život. Život je primio kao dar i poziv da ga oplemeni i oplodi,  da ga posveti. O dinamici našega rasta najbolje nas poučavaju crkveni oci. Sveti Grgur Nazijanski, velikan duha i crkveni naučitelj uči: “Čovjek se rađa tri puta: Najprije od tjelesnog oca i majke to je prvo rođenje, zatim se rađa u Bogu i treće rađanje kada čovjek sam postaje svoj otac i majka.”

Prvo rođenje je u muci roditelja koji rađaju i podižu dijete. Drugo je duhovno rođenje u muci, krvi, smrti i uskrsnuću Isusovom koje je za nas podnio.

Za mnoge se ono nikad ne dogodi jer se ljudi boje žrtve i muke.

Treće rađanje, kada sami sebi trebamo postati svoj otac i majka, treba se dogoditi u našem znoju i muci, zato je za nas najteže. Za mnoge se ono nikad ne dogodi jer se ljudi boje žrtve i muke. Postati svoj otac znači postati odgovoran za svaki svoj pokret, za svaku riječ, za svako djelo.

Kao što se oblikuje dijete u majčinoj utrobi, najprije srce i mozak a onda i svi drugi organi, tako i u našem rađanju sebe trebamo najprije roditi svoje srce i svoje misli. Isus kaže : “Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,21) Biti otac svome srcu znači ne dopustit da u njemu proklija sjeme zla, oblikovati ga prema Srcu Isusovu.  Pozvan si biti otac svojim mislima i svome jeziku, izboriti se za čistoću misli i riječi. Sveti nas Jakov poziva: “Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.” ( Jak 1, 26). Ti nikad nećeš roditi sebe  ako ne prestaneš psovati, lagati i ogovarati.

Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti.

Mnogi će reći kako je ovo posao za cijeli život. Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi.