Budi dio naše mreže

Ključna riječ: propovijed

Koliko samo kletvi, proklinjanja i psovki izlazi iz usta onih koji se nazivaju kršćanima!

Na osmu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Roberta Farkaša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu. Vlč. Robert Farkaš, između ostalog, poručuje: "Nismo ni svjesni koliko se o nama može iščitati iz našeg govora! Tu pokazujemo svoj karakter, svoju narav, svoje srce, svoju duhovnost. Riječi su doista plodovi na stablu naše osobnosti!"

P. Krasicki: Evanđelje je za "nenormalne"

Mi kažemo da je normalno posuđivati novac samo onome tko nam ga može vratiti, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je ljubiti onoga koji nas ljubi, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je mrziti neprijatelje, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Znate li zašto Isus tako kaže?

Želi li Bog uopće da budemo sretni na ovoj zemlji?

Na šestu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Krešimira Čuture, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, vicerektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Krešimir Čutura, između ostalog poručuje: "Kao razumna bića, mogli bismo se zapitati čitajući današnje odlomke iz Svetog pisma, pogotovo iz Knjige proroka Jeremije ili pak Lukina Evanđelja: 'Što Bog zapravo od nas traži? Želi li on da patimo, da se stalno nečega odričemo? Želi li Bog uopće da budemo sretni na ovoj zemlji?'"

P. Krasicki: Zbog pouzdanja isključivo u sebe, u svoje snage, padaš u očaj

Imaš li povjerenja u najtežim životnim situacijama gledati u Isusa? Gledaš li u njega tada kada je teško naći posao i sastaviti kraj s krajem? Gledaš li u Isusa i tada kada si najviše potišten ili povrijeđen i najradije bi vratio istom uvredom ili još jačom? Gledaš li u Isusa i tada kad se osjećaš usamljenim, ne nalaziš zajednički jezik s drugima?

Vjerujem li da Isus Krist po svećeniku može učiniti čudo i u mome životu?

Na četvrtu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, se u propovijedi pita: "Zašto je tuđincu lakše prihvatiti Radosnu vijest oslobođenja? Zašto je tuđincu lakše povjerovati u spasenje?"

P. Krasicki: A što si ti učinio kad su te najbliži povrijedili?

Možete li se i vi prepoznati u takvoj situaciji, kada su vas vaši najbliži odveli na rub provalije, na rub života i smrti? Možda to su učinili: tvoj muž, tvoja žena, djeca, susjedi ili rođaci. Što si tada osjećao? Mržnju? Vratio si im psovku na psovku? Bacio si i ti kamen? Poželio si osvetu? Što si tada osjećao u svojem srcu?

Vlč. Bošnjaković: Djeca su dar, ona nisu naše vlasništvo!

Na blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnicu, iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Marija i Josip prikazuju Isusa u Hramu, prikazuju ga Bogu. Predivna gesta. Oni su svjesni kako njihovo dijete pripada Bogu i stoga ga Bogu stavljaju na raspolaganje, jer su ga primili kao dar. Poruka i za sve naše obitelji."

Nismo više napušten narod, bez nade i bez Riječi

Na treću nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. Mons. Andrić, između ostalog, poručuje: "Pažnja svih u sinagogi svrnula se na Krista dok su stajali u iščekivanju njegova tumačenja. Čineći tekst svojega izvještaja pomalo napetim, evanđelist Luka kao da i nas, današnje slušatelje, želi uključiti u ovaj evanđeoski prizor, kako bismo se i mi prepoznali i našli među onima koji su uprli oči u Krista iščekujući njegovu riječ. To doista i jest smisao čitanja i slušanja Božje riječi u misi: ne samo da ju slušamo kao tekst „iz onoga vremena“, nego da ga primamo – čujemo i poslušamo - kao Božji, Kristov govor koji se događa danas, sada i ovdje, u ovoj crkvi…"

P. Krasicki: Usamljenost ne postoji!

Tvoja sljepoća i zarobljenost mogu se dogoditi zbog tvog religioznog znanja. Sve znaš, poučavaš druge, a i svećenike kako mora biti, ali tvoje srce je zatvoreno na Riječ. Slično je bilo sa slušateljima u sinagogi. Oni su čuli Izaijino proročanstvo više puta, moguće da su ga znali i citirati, ali ovaj put, iz Isusovih usta zvučalo kao nikada do sada. Oni su spoznali svoju sljepoću i zarobljenost vlastitim religioznim iskustvom.

Religija koja nameće ljudima osjećaj krivnje - priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi

Na drugu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed doc. dr. sc. Zdenka Ilića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Đakovu kao branitelj veze, aktivni je član Hrvatskog kanonističkog društva i drži kolegije iz kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Ilić, između ostalog, poručuje: "Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem, jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja."

1 11 12 13 14
Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja