"Ma koliko čovječanstvo uništavale pošasti poput kuge ili kolere, ma koliko ga uništavale strasti, ratovi, mržnje i bratoubilački pohodi, opet se u čovjeku nade snaga da bude bolji, da nađe mir i da opet živi u slozi s drugima. Rođeni smo da hodamo uspravno. Udahnut nam je životvorni besmrtni dah da nikad ne pristanemo na smrt. Dana nam je čežnja za humanošću i dobrotom da nikada zloća i mržnja ne zatvore nad nama grob. Dana nam je slobodna volja da se u najtežem moralnom ropstvu opet okrenemo prema slobodi, da u najtežem mraku ne posumnjamo da će uskoro jutro i da će doći svjetlo", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Gdje je izlaz".
Ma koliko čovječanstvo uništavale pošasti poput kuge ili kolere, ma koliko ga uništavale strasti, ratovi, mržnje i bratoubilački pohodi, opet se u čovjeku nade snaga da bude bolji, da nađe mir i da opet živi u slozi s drugima. Rođeni smo da hodamo uspravno. Udahnut nam je životvorni besmrtni dah da nikad ne pristanemo na smrt. Dana nam je čežnja za humanošću i dobrotom da nikada zloća i mržnja ne zatvore nad nama grob. Dana nam je slobodna volja da se u najtežem moralnom ropstvu opet okrenemo prema slobodi, da u najtežem mraku ne posumnjamo da će uskoro jutro i da će doći svjetlo.
Dana nam je nada i ona uspravlja našu dušu i naše tijelo, u njoj smo nepobjedivi.
Dana nam je nada i ona uspravlja našu dušu i naše tijelo, u njoj smo nepobjedivi. Dana nam je vjernost i ljubav, te se uzalud nepovjerenje, neumjerenost i podlost guraju da nas pobijede. Dano nam je u središtu našeg bića ime Boga, dano nam je stalno sjećanje na njega, dana nam je sigurnost da On postoji i da smo stoga s njime nepobjedivi. Dano nam je neodoljivo uvjerenje da postoji život preko smrti. I zato smo spremni sve napustiti na zemlji kako bismo živjeli tamo zauvijek. Dano nam je da se iz svih padova, bilo kojom silom vezanosti uz zemlju, dignemo prema nebu, nadiđemo sve svoje slabosti i idemo do kraja svoga cilja.