U povodu pete obljetnice smrti prof. Tomislava Ivančića objavljujemo njegove misli s Facebook stranice "Tomislav Ivančić" koju uređuju i vode suradnici i članovi zajednice MiR.

"Ni samo rad ni samo nerad, nego rad i odmor zajedno. Ali Biblija još više želi reći da, radi li čovjek bez prekida, rad mu postaje ovisnost, neka vrsta božanstva kojemu se klanja", pisao je mons. Tomislav Ivančić.

"Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

"Stvoritelj je tebi darovao tebe. Jesi li se prihvatio? Što je sudbonosno? Samo dvoje: ti si prvo važan, a onda tvoj Stvoritelj. Ako sebe prihvaćaš, tad pođi Stvoritelju da te ozdravi, sačuva, ohrabri. Sebe prihvatiti, a kod Stvoritelja naći razvoj, smisao i ostvarenje svih svojih čežnji", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Hagioterapija u susretu s čovjekom".

Oče, ritam sreće i mira na ovoj zemlji mrse sile koje su suprotne tvojoj volji. Evo me, Oče, da preko mene bude više sunca, više praštanja, više prijateljstva, najviše tebe. Oče naš, danas znam tko sam i odakle sam. Sad znam izvor iz kojeg teče rijeka moga života. Sad znam gdje je uvir mojih dana.

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

"U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći. U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

Ti si, Bože, moj prijatelj. Onaj koji mi dopušta moje »ne« i moje »da«, Onaj koji se raduje mojim jutrima, mojim prijateljstvima, mojim susretima. Onaj koji čeka u tišini da položim umornu glavu na njegovo rame. Onaj kome nisu strane moje suze ni moji zanosi. Ti si, Bože, neuništiv prostor i onda kad prijatelji odu, otuđe se, ostare, umru.

Ljubim te i slavim, Isuse. Pomozi mi da se prisjetim svega za što ti trebam zahvaliti. Gospodine, pomozi mi da Ti se približim i dotaknem Te. Neka moj pogled bude usmjeren na Tebe a ne na probleme. Hvala Ti, Gospodine, što me vodiš u život.

"Da bi se to dogodilo, dobro je zapamtiti ovu molitvu: Jednu molbu htio bih ti, Bože reći: dopusti mi, Gospodine, u svim novim danima imati više vremena za tebe, imati vremena za sebe, imati vremena za sve druge koji sa mnom idu istim životnim putem! Neka ti Bog daruje ispunjena vremena!", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Smrt nije kraj".