"Svetost je moj cjelokupni odnos prema Bogu. Ako sam s Bogom, ako smo prijatelji, postajat ću sve bolji. Unatoč mojoj grešnosti, postat ću jači i veći. Usprkos svemu rastem. No, ako bez Boga pokušam biti dobar, uviđam da je to nemoguće. Zbog toga je obraćenje veoma važno!", napisao je prof. Tomislav Ivančić u svojoj knjizi "Bog preobražava".

Peta obljetnica smrti dr. Tomislava Ivančića, profesora emeritusa Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obilježena je u četvrtak, 17. veljače, kada je mladi suvoditelj evangelizacijskih seminara zagrebačke Zajednice MiR svjedočio o utjecaju emisija i seminara prof. Tomislava Ivančića u vlastitom životu.

Na okruglom stolu "Djelo prof. dr. Tomislava Ivančića – odgovor na izazove postmodernog čovjeka 21. stoljeća", održanom 16. veljače 2018. godine u Tribini grada Zagreba povodom prve obljetnice smrti mons. dr. Tomislava Ivančića, njegova dugogodišnja suradnica Lidija Krolo predstavila je Ivančićevo djelovanje kao znanstvenika, teologa i evangelizatora. Iz njenoga smo izlaganja izdvojili:

U povodu pete obljetnice smrti prof. Tomislava Ivančića objavljujemo njegove misli s Facebook stranice "Tomislav Ivančić" koju uređuju i vode suradnici i članovi zajednice MiR.

"Ni samo rad ni samo nerad, nego rad i odmor zajedno. Ali Biblija još više želi reći da, radi li čovjek bez prekida, rad mu postaje ovisnost, neka vrsta božanstva kojemu se klanja", pisao je mons. Tomislav Ivančić.

"Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

"Stvoritelj je tebi darovao tebe. Jesi li se prihvatio? Što je sudbonosno? Samo dvoje: ti si prvo važan, a onda tvoj Stvoritelj. Ako sebe prihvaćaš, tad pođi Stvoritelju da te ozdravi, sačuva, ohrabri. Sebe prihvatiti, a kod Stvoritelja naći razvoj, smisao i ostvarenje svih svojih čežnji", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Hagioterapija u susretu s čovjekom".

Oče, ritam sreće i mira na ovoj zemlji mrse sile koje su suprotne tvojoj volji. Evo me, Oče, da preko mene bude više sunca, više praštanja, više prijateljstva, najviše tebe. Oče naš, danas znam tko sam i odakle sam. Sad znam izvor iz kojeg teče rijeka moga života. Sad znam gdje je uvir mojih dana.

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

"U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći. U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".