"Svetost je moj cjelokupni odnos prema Bogu. Ako sam s Bogom, ako smo prijatelji, postajat ću sve bolji. Unatoč mojoj grešnosti, postat ću jači i veći. Usprkos svemu rastem. No, ako bez Boga pokušam biti dobar, uviđam da je to nemoguće. Zbog toga je obraćenje veoma važno!", napisao je prof. Tomislav Ivančić u svojoj knjizi "Bog preobražava".
Neki ljudi misle da je potrebno studirati teologiju da bismo se približili Bogu. A teologija se studira da bismo Riječ Božju mogli bolje razumjeti. No, razumjeti još ne znači činiti. Nakon teologije treba ići kući i moliti. Onda će se dogoditi. Teologija je samo “tijelo” Crkve. I Isus Krist je “tijelo” Crkve. Mi smo također “tijelo” Crkve. A Duh Sveti je duša, odnosno “benzin” Crkve. Trebamo Isusovog Duha, a ne samo njegovo tijelo.
Nakon teologije treba ići kući i moliti. Onda će se dogoditi. Teologija je samo “tijelo” Crkve.
Molitva i kateheza idu skupa. Na taj način dolazi do susreta s Bogom. Ni ja to nisam dugo mogao vjerovati. Jednom sam odlučio tri tjedna moliti klečeći. Neka me i boli! Bio sam jednostavno zavidan i ljubomoran na svece. Kako su mogli tako intenzivno živjeti svoj život s Bogom. Zar u Crkvi samo neki ljudi postaju sveti, a svi mi drugi odlazimo u čistilište? Ne, ja to nikako ne želim. Uvijek su mi govorili: “Ne možeš postati svet, jer svetac je netko tko ne laže, tko je uvijek dobar, stoji u nekom kutu života i samo moli, moli i moli.”
Uvijek su mi govorili: “Ne možeš postati svet, jer svetac je netko tko ne laže, tko je uvijek dobar, stoji u nekom kutu života i samo moli, moli i moli.”
No, ako svetac uistinu tako živi, onda on nije normalan. A svetac bi trebao biti normalan čovjek. On je čovjek koji moli, ali u svoje vrijeme. Proučava i Riječ Božju u svoje vrijeme. On jede, pije, ide u šetnju, odmara se, ali sve u svoje vrijeme. Potpuno je normalan čovjek. Treba mu molitva da bi s Bogom stupio u vezu i tu snagu unosio u svoj posao i sav život. Kroz njega se mijenja ovaj svijet, jer u svijetu susrećemo Boga, a ne izvan njega. Osim toga, i sveci griješe.
Svaki čovjek griješi, svetac također, i zbog toga pati.
U čemu je razlika između tebe i svetaca? Svetac se često ispovijeda, on se često pere od grijeha, a ti možda na ispovijed ideš jednom godišnje ili jednom u deset godina. Svetac je svet jer gotovo svaki dan ide pod “tuš”, a ti tek nakon dugo vremena. To znači da su njegove riječi čiste ne zato što ih nije zamazao, nego što ih je oprao. U tome je razlika! Svaki čovjek griješi, svetac također, i zbog toga pati. Svaki čovjek zaprlja ruke, ali dobar čovjek ih i opere! U tome je, dakle, razlika. Svetost nije nešto etično ili moralno, nego, teološki rečeno, nešto supstancijalno. Svetost je moj cjelokupni odnos prema Bogu. Ako sam s Bogom, ako smo prijatelji, postajat ću sve bolji. Unatoč mojoj grešnosti, postat ću jači i veći. Usprkos svemu rastem. No, ako bez Boga pokušam biti dobar, uviđam da je to nemoguće. Zbog toga je obraćenje veoma važno!