"Biti vjernik ne znači imati životne staze posute cvijećem i suncem, nego kroz suze gledati sunce ili umjesto sunca vidjeti prekrasnu dugu u beskrajnoj ljepoti boja. Bit vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen, biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

"U patnji je stoga važno uvijek gledati naprijed, gledati u Božje lice, tražiti Božju prisutnost i prihvaćati njegovu volju, te tako omogućiti da patnja što prije završi. Neka ti Bog dade snagu da život i patnje hrabro izneseš do uskrsnuća i vječnosti", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Tako je malo potrebno" .

"Bog je, naime, svjestan da je svako udaljavanje čovjeka od Boga udaljavanje čovjeka od sebe samoga i od života. Lijek protiv ljubomore jest ljubav. Ljubim li nekoga, postajem vječan, i u toj vječnosti spašavam drugoga i tada ga nikada ne mogu izgubiti. Treba zato svaki dan učiti ljubiti, ali istodobno izmoliti ljubav, jer ona je i dar neba", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Liječiti brak i obitelj".

"Silom se nikoga ne može spasiti. Samo je ljubav pred čovjekom svemoćna, samo se ljubavi čovjek ne može oprijeti, jer jedino je ljubav prostor u kojem se cjelovito može odvijati njegova sloboda. Samo je u ljubavi čovjek potpuno čovjek. Ljubav je, međutim, Bog. Zato, Bog može mijenjati čovjeka. Trebaš Boga, želiš li popraviti bilo koga", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Tako je malo potrebno".

"Mlad čovjek druguje s Bogom, koji je vječno mlad. Star postaješ ako druguješ s demonskim, mračnim silama. Susret s Bogom događa se u prihvaćanju Božje riječi i u molitvi", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Tako je malo potrebno".

"Koji je čovjekov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

Profesor Tomislav Ivančić svakog je četvrtka u zagrebačkoj Kinoteci okupljao veliko mnoštvo. Tom prigodom zabilježili smo kratki isječak s njegovog predavanja koji govori o temi oprosta i što to znači oprostiti nekome tko nas je povrijedio, a prisjetio se i susreta s našim braniteljima kada ih je za vrijeme Domovinskoga rata svakodnevno posjećivao u bolnici Rebro.

"On ti želi pokazati ruke i reći ti da ćete zajedno izgraditi porušeni dom, želi odviti tvoje rane, staviti na njih svoj melem i ponovno ih zaviti i liječiti. On želi čuti što te to boli, zašto ti je srce tako stisnuto, zašto nosiš crnu odjeću, zašto tvoji dani prolaze prazni, mračni i tužni", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Putovi puni nade“.

"Čovjek najprije može ozdraviti kad vjeruje u dobro, kad govori zdravo i dobro, kad očekuje dobro i kad vjeruje u dobro u ljudima, u sebi, u okolini. Čovjek sigurno uspijeva i on uvijek ostaje dobar i zdrav kad govori dobro, misli dobro, kad vjeruje u dobro u ljudima i kad se oslanja na apsolutno dobrog Boga", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Hagioterapijska antropologija“.

Čini nam se da smo prepušteni igri slijepih sila u svijetu. Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni. Trpljenje je stoga križanje na kojem se naša vjera mora opredijeliti: ili priznati da samo Bog vodi naš život ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da stoga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke. O tome kamo smo krenuli na tom križanju ovisi uspješnost i neuspjeh života.