Poniznost nije misliti manje o sebi već misliti manje na sebe. Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time hvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.

Papa Franjo je u pokorničkom slavlju u rimskoj crkvi Santa Maria al Trionfale, kojim je u petak 17. ožujka otvorio korizmenu inicijativu molitve i pomirenja „24 sata za Gospodina“, podsjetio da je susret s Bogom preko ispovjednika „slavlje koje liječi srce i unutra ostavlja mir“ te predložio ispit savjesti za grijehe „protiv života, lošeg svjedočanstva i protiv stvorenoga“.

Da, moguće je stradati zbog naivnosti: posvjedočio nam je to, i ne prestaje nam svjedočiti, sam Isus. Ali krenemo li drugim putem, putem u koji nisu utisnute Isusove stope, putem oblikovanim našim umišljajima i našim strahovima, proći ćemo ovom zemljom kao progonjeni, a ne kao pozvani, ne kao poslani. Ne kao ljubljeni.

Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli.

Kršćanin koji želi pravu poniznost treba se svakoga dana pitati je li toga dana učinio dovoljno kako bi zadobio neraspadljiv vijenac na kraju života. Kršćanin tako treba sumnjati u napore svakoga dana, a ne u cilj.

Hodočasnik Goran Ivančić iz Velike Gorice na dugo pješačko hodočašće krenuo je u petak, 12. kolovoza, a u Međugorje stigao u petak, 26. kolovoza nakon 14 dana hoda. Glavna nakana Goranova hodočašća jest prestanak psovke, posebice bogopsovke u Hrvata kao i prestanak svih grijeha povezanih s bludnošću kao što su pobačaj i kontracepcija.

Tko je od nas ikad na proslavu svoga rođendana umjesto prijatelja i obitelji pozvao „siromahe, sakate, hrome, slijepe”? Znači li to da nitko od nas nije čovjek evanđelja ili možda u ovoj Isusovoj prispodobi postoji nešto dublje što, po običaju, ne primjećujemo?

“Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.” U samo jednoj rečenici sveti Luka prenosi toliko dojma ove večere, zar ne? Odmah naslućujemo da nije riječ o pozivu inspiriranom srdačnim prijateljstvom. Čini se da "glavni farizej" i njegovi prijatelji traže da Isus učini pogrešan korak.

Idi na posljednja mjesta. Gdje su odbačeni i prezreni. Tamo ćeš Ga naći. Tamo će se roditi tvoja molitva. Isus? On će sve tvoje boli uzeti na sebe, svaku suzu obrisati s tvoga lica i posjesti te uza se u Kraljevstvu svome na Nebu. Do tada kraljuj sa siromasima na zemlji.

Nekad ćeš dati svoje srce i bit će zgaženo na putu. Ali ništa od toga nije bitno. Bog od nas ne traži rezultat, On traži da pokušamo, da dajemo, da gorimo i izgorimo.