Na tradicionalnom susretu sa članovima Rimske kurije u Dvorani blagoslova prigodom božićnog čestitanja, održanom u četvrtak, 23. prosinca, papa Franjo je istaknuo da je poniznost „veliki uvjet vjere, duhovnog života, svetosti“ i „sposobnost znati živjeti s realizmom, radošću i nadom, naše čovještvo“ koje Gospodin ljubi i blagoslivlja.

Utemeljitelj Opusa Dei, sveti Josemaria Escrivá zagovarao je postizanje svetosti u svakodnevnom životu kroz posao i poticao na poniznost kao jednu od ključnih osobina u našem rastu u svetosti.

Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome. Primjer sv. Franje Asiškoga može nam pomoći u tome!

"Poniznost srca raznježuje Boga. Oni koji su ispunjeni sobom nemaju prostora za Boga."

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.

Zamišljamo da je uistinu skromna osoba ona koja se sramežljivo skriva u stražnjem dijelu sobe, nadajući se da je nitko ne primjećuje. Koliko je to daleko od istine! Jednom kada prepoznamo Božju moć u nama i u potpunosti se oslonimo na Boga za sve što radimo, hrabrost će nam rasti i samopouzdanje će biti povišeno.

Poniznost je kada uskladiš svoje srce i svoj način razmišljanja s Istinom. No, tu istinu čini nekoliko različitih istina! Koje su to? Poslušajte u videu vlč. Petra Mlakara u projektu "Pod Smokvom".

Bog će i tebe kušati kao svetog Ignacija, kušat će te tvojim oružjem, tvojim idejama, tvojim snovima i zanosima, a ti upravo tada moraš pokazati svoju vjernost, svoju odanost Bogu, a ne mijenjati druge samo da tebi bude lakše i ugodnije.

Kad pomislimo na osobine nekoga tko ima poniznost, kako bismo ih opisali? Postoje li određene osobe koje vam padnu na pamet? Sveta Terezija iz Lisieuxa? Blažena Margareta od Castella? Sveti Josip Kupertinski? Što kažete na odraslo dijete koje brine o ostarjelom ili nemoćnom roditelju? Svećenik koji provodi cijeli dan izmjenjujući se između sjedenja u ispovjedaonici i nuđenja duhovnih uputa svojim župljanima? Ili novak u vjerskoj zajednici kojeg lažno optužujuju i etiketiraju, ali on ostaje u tišini?

Oholost je vrlo visoko na listi stvari koje Bog ne voli, jedna od najvećih napasti za kršćanina. Da, ima pokvarene, umišljene i arogantne oholosti svugdje oko nas danas. Ali postoji i oholost koja je više duhovne naravi. Nalazi se duboko, čak i u onima koji hode u Božjoj prisutnosti. To je grijeh koji može biti u nama čak i kad smo na koljenima i tražimo Boga.