"Mi, kršćani, revno ispunjavamo sve vjerske dužnosti: molimo devetnice, hodočastimo u marijanska i druga svetišta, skupljamo priloge za Caritas i druge dobrotvorne organizacije, pišemo knjige, gradimo crkve, a kao da smo odveć zaboravili na taj najvažniji poziv – da budemo i ostanemo ponizni", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Na svom vrhuncu lavovi vladaju, progone druge životinje, hvataju ih, proždiru, gutaju i ostavljaju mrvice svoga ulova hijenama. Ali godine brzo dolaze. Stari lav ne može loviti, ne može ubiti niti se od napadača više obraniti.

Sveta Terezija je u svojoj autobiografiji napisala da je svetost “raspoloženje srca koje nas čini poniznima i malenima u Božjem naručju, svjesnima svoje slabosti i sigurnima – na najodvažniji način – u njegovu očinsku dobrotu”.

Odvratnost grijeha još više dolazi do izražaja kad je na njega tako snažno bačeno svjetlo Božje ljubavi. Stoga se događa da je vrlo zahvalan čovjek također i duboko pokajnički čovjek; i kako nam višak dobrobiti umanjuje vlastito poštovanje, tako smo ponizni proporcionalno svojoj zahvalnosti. Ali ova ljubav ne počiva na raskošnom osjećaju zahvalnosti. Izbija u stvarno i žarko zahvaljivanje, a njegova zahvalnost nije ograničena na riječi.

Humački župnik fra Ljubo Kurtović donosi odgovore na pitanja "Je li molitva krunice nužna za vjernički život?", "Kako postići sabranost i boriti se protiv 'lutanja misli'?", "O čemu trebam razmišljati dok molim krunicu?" i "U čemu je ljepota i važnost molitve krunice?" koje možete pročitati u nastavku.

Majka Elvira je 1983. otvorila kuću prvotno namijenjenu za narkomane. Mnogi su se protivili njezinom pothvatu, uključujući njezine nadređene u samostanu: „Ti nisi spremna, nemaš dovoljno naobrazbe...“, ali ona se pouzdala u Božju providnost. Počela je od nule, s Bogom. Danas ta zajednica – Cenacolo – broji 61 bratovštinu u 18 zemalja svijeta.

Poniznost nije misliti manje o sebi već misliti manje na sebe. Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time hvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.

Papa Franjo je u pokorničkom slavlju u rimskoj crkvi Santa Maria al Trionfale, kojim je u petak 17. ožujka otvorio korizmenu inicijativu molitve i pomirenja „24 sata za Gospodina“, podsjetio da je susret s Bogom preko ispovjednika „slavlje koje liječi srce i unutra ostavlja mir“ te predložio ispit savjesti za grijehe „protiv života, lošeg svjedočanstva i protiv stvorenoga“.

Da, moguće je stradati zbog naivnosti: posvjedočio nam je to, i ne prestaje nam svjedočiti, sam Isus. Ali krenemo li drugim putem, putem u koji nisu utisnute Isusove stope, putem oblikovanim našim umišljajima i našim strahovima, proći ćemo ovom zemljom kao progonjeni, a ne kao pozvani, ne kao poslani. Ne kao ljubljeni.

Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli.