Sveta Terezija Avilska bila je rođena vođa, ali njezine su snage usavršene u “loncu” poslušnosti.

Sveta Terezija je pristupila karmelskom redu u vrijeme kada se red nije mogao pohvaliti svojom revnošću. Razni su razlozi za to, uključujući i posljedice crne smrti u 14. stoljeću. U Terezijinoj Španjolskoj stalni rat i kolonizacija desetkovali su mušku populaciju i ostavili veliki broj žena koje nisu mogle pronaći muža. Mnoge su se jednostavno pridružile vjerskom redu, ne zato što su osjećale poziv, već kao rezervni plan, piše Alec Torres s portala Catholic Exchange.

Sveta Terezija provela je gotovo dva desetljeća kao časna sestra živeći u svom rodnom gradu Avili, u Španjolskoj, s malo ili nimalo grižnje savjesti zbog te opuštenosti. Sveta Terezija jednostavno je slijedila opušteno pravilo svoga reda i slušala svoje poglavare.

U Avili su svi njenu ideju smatrali smiješnom, a neki su smatrali da je Tereza bahata zbog takvih ambicija.

No nakon čitanja Ispovijesti svetog Augustina, sveta Terezija je počela doživljavati ono što je kasnije nazvala “drugim obraćenjem”, koje je uključivalo želju da živi raniji, mnogo zahtjevniji oblik karmelskog pravila poput svetaca koje je tako štovala. U toj velikoj ambiciji brzo je uvidjela da nije sama, jer su joj druge sestre rekle da žele težiti svetosti na intenzivniji način.

Nama cilj svete Terezije da se vrati korijenima svoga reda zvuči kao savršeno hvalevrijedan cilj, ali ga nisu svi dijelili. Ova inicijativa je uvelike shvaćena kao kritika od strane nadležnih u redu. Sveta Terezija nije nailazila na otpor svojoj viziji samo u vanjskom svijetu, nego najintenzivnije od svih svojih susestara karmelićanki.

Terezina ideja nije se činila samo kao osobna uvreda njezinim kolegicama časnim sestrama, već i kao prijetnja financijama zajednice.

U Avili su svi njenu ideju smatrali smiješnom, a neki su smatrali da je i bahata zbog takvih ambicija. Naravno, bilo je, kao i uvijek, pitanje kako to platiti. Avila je već tada imala veliki broj redovničkih domova, a i svećenstvo i država bili su uvjereni da si više ne može to priuštiti. Terezina ideja nije se činila samo kao osobna uvreda njezinim kolegicama časnim sestrama, već i kao prijetnja financijama zajednice. Svećenici u Avili bili su toliko ogorčeni na svetu Tereziju da je njezinoj najbližoj financijskoj dobročiniteljici uskraćeno odrješenje osim ako se ne pokaje zbog svoje veze s njom. Oci karmelićani čak su javno propovijedali protiv svete Terezije u svojim propovijedima. Kada je sveta Terezija sjedila kroz jednu takvu propovijed, nije se naljutila ili uznemirila, nego je zabilježeno da se “smijala s velikim mirom.”

Sv. Terezija Avilska / Foto: Public Domain

Sveta Terezija je poslušala svog ispovjednika kada joj je rekao da ne provodi svoju ideju – iako je imala mnogo Kristovih vizija koji ju je poticao da dovrši ovaj posao. Na kraju je njezin ispovjednik umro, a ona je dobila novog koji ju je potaknuo na reformu.

Kada je samostan San Jose konačno bio dovršen, sveta Terezija je konačno mogla živjeti svoj poziv kako je željela. Kaže da joj je to bilo najmirnije razdoblje u životu. Ali nakon četiri godine, Krist ju je pozvao da osnuje više vjerskih kuća, a tada je naišla na još veće protivljenje.

Godine 1571. Papin predstavnik u Španjolskoj naredio je svetoj Tereziji da prestane osnivati samostane, vrati se u svoj izvorni samostan Encarnacion u Avili i tamo ostane. To bi bio dovoljan šok, ali da stvar bude gora, postavio ju je za poglavaricu njezina bivšeg samostana. Otkako je otišla, postalo je samo opuštenije.
Mnoge časne sestre u Encarnacionu bile su iste one koje su osudile Terezu ili je klevetale desetljeće prije. Neke su časne sestre čak pokušale fizički spriječiti Svetu Tereziju da uđe u zgradu i vrištale su na nju dok se približavala.

Sveta Terezija je ostala mirna. Kada je došlo vrijeme da zauzme svoje mjesto u kapitulu, sveta Terezija stavila je Gospin kip na mjesto priorice i sjela do njegovih nogu. Časnim je sestrama rekla da ne želi biti priorica, nego samo preuzima službu pod poslušnošću. Razgovarajući sa svakim pojedinačno, rekla je da se slaže da je nedostojna.

Nova župnica nije redovnicama nametala svoja pravila, već je jednostavno zahtijevala od njih da slijede svoje pravilo. Ne samo da su časne sestre postale svete, već su zavoljele svetu Tereziju i pokušale su je ponovno izabrati kada je njezin mandat završio.

Kad je dobila novu poglavaricu koja je bila 30 godina mlađa od nje i samo šest mjeseci karmelićanka, radosno je prisegnula na poslušnost. Kada su njezine naredbe bile u suprotnosti s vizijama koje je imala o našem Gospodinu, poslušala je svog nadređenog, a ne vizije. Gospodin ju je pohvalio zbog te poslušnosti.

Protivnici svete Terezije su je u nekoliko navrata prijavili španjolskoj inkviziciji, ali to se pokazalo kao sreća, jer je pridobila ključne pristaše među biskupskom hijerarhijom. Tijekom razgovora s Inkvizicijom, Sveta Tereza primijećena je kako se smiješi i čak zbija šale.

Svetičine riječi na samrti bile su potvrda poslušnosti: “Ja sam kći Crkve.” Godine 1622., samo 40 godina nakon njezine smrti, papa Grgur XV. kanonizirao je svetu Tereziju. Godine 1970. papa Pavao VI. proglasio je svetu Tereziju prvom ženskom učiteljicom Crkve.