Zar nismo stotinu puta pomislili: Čemu sve to što mi proživljavamo? Čemu tolike patnje i bolovi? Tolike žrtve i tolike tragedije? Čemu tolike stiske i tjeskobe? Nemiri i krize? Širenje zla i pobjeda zla? Potiskivanje vjere i trijumf nevjere? Čemu sve to i zašto sve to?
Vlč. Boris Jozić na Youtube kanalu "Pod smokvom" problematizira pitanje patnje i zašto je Bog dopušta. "Bog ne dopušta patnju, već pati zajedno s nama. Isus je stoga supatnik. U svakoj boli, bolesniku Krist nastavlja patiti sa nama. Ista ta patnja dopušta nama da budemo patnici zajedno s Njime". Toliko je želio biti s nama, da nam dopušta da nas naša patnja suobličuje Njemu.
"Prije mnogo godina bila sam u stanju učiniti sve kako bih izbjegla bol i pobjegla od križa. Umjesto da zagrlim križ i prepoznam njegovu ljepotu, bježala sam. Ignorirala sam svoj križ i time je on postajao sve teži", posvjedočila je vjeroučiteljica Elizabeth Estrada.
Rane Padre Pija su se gotovo doslovno suobličile s Kristovim. Dobivši stigme, Padre Pio nam je postao pravo svjedočanstvo kako svoju patnju i bol nositi zajedno s Isusom te kako ljubav preobražava patnju.
"Vrag nas kroz patnju želi isprovocirati da se okrenemo od Boga. Međutim, vidimo da postoje neki koji se, upravo suprotno, kroz patnju suobličuju Kristu kojega se u patnji najdublje može spoznati. Patnja, dakle, ima smisao, ona nas posvećuje. Hrvatska kao država i danas pati jer ne uspijeva srediti svoje društvo, ali s druge strane sve više postaje centar duhovnih zbivanja među mladima. Razlog tome možda upravo možemo vidjeti u trpljenima koje je hrvatski narod prošao kroz čitavu svoju povijest", istaknuo je p. Ike Mandurić na susretu Hrvatskoga nadzemlja temu "Žrtva – spas za nas?".
Alison Davis je osoba koja je proživjela bol, tugu, patnju, pa i želju za prekidom života, ali je spas pronašla u vjeri te je tijekom svoga života bila primjer svega što je navedeno u pismu Kongregacije za nauk vjere "Samaritanus bonus”, objavljenom u utorak 22. rujna, a u kojem se ističe da su eutanazija i potpomognuto samoubojstvo i dalje etički zabranjeni.
„Ova planina nosi naziv Petrova gora zbog kralja Petra Svačića koji je tu 1097. godine poginuo, a onda je za pet godina nestala i nezavisnost naše domovine te smo je čekali 888 godina sve do 1990. godine kada smo je i dočekali. Koliko je samo trebalo žrtvi da mi opet izvojevamo našu nezavisnost i slobodu. Puno je u tom razdoblju bilo križeva i mučenika za slobodu", naveo je sisački biskup Vlado Košić predvodeći misno slavlje na ostacima pavlinskog samostana na Petrovoj gori.
"Ovaj svijet prolazi kao što voda prolazi kroz naše prste. Sve ovdje brzo prolazi. 'Tempus breve est', kaže Duh Sveti. Tako je malo vremena za ljubav! Prenesite to onima koji su bolesni", potiče sveti Josemaría Escrivá.
Kada smo oboreni i shrvani životom, ostavljeni od prijatelja, izdani od onih za koje smo vjerovali da su nam oslonac, klonuli od vlastite ludosti, ili ako smo blizu smrti, tada možemo uzeti Križ i mahati njime pred boli, tugom i smrti.