Sumnje prate čovjeka. Papa Benedikt XVI. je u Uvodu u kršćanstvo zapisao da sumnje jednako prate vjernika kao i nevjernika. No, što kada nas sumnje toliko guše da više ne možemo dalje?

U mjesecu rujnu, koji je posvećen Sedam Marijinih žalosti, podsjećamo se Blažene Majke, odnosno toga da slavna otajstva slijede nakon žalosnih otajstva. Stoga možemo zazvati Padre Pija, velikog patnika da nam bude moćan zagovornik.

"Život nikad ne prestaje, kao što Bog nikada ne može prestati postojati i tebe voljeti. Ne predaj se nikakvom mraku, nikakvom očaju i beznađu i nikad ne vjeruj da se nećeš vratiti na ognjište, da neće biti iscijeljena tvoja rana, i da tvoj život nema smisla iako si u kolicima. Sve može postati novo, i bit će, samo se osloni na Svemogućega", poručujevlč. Tomislav Ivančić u knjizi "Još se možeš vratiti".

Zašto zlo postoji? Koji je smisao patnje? Zašto Bog dopušta zlo? To su ona pitanja koja si svaka osoba postavi u nekom trenutku svoga života, a odnose se na jednu od najvećih tajni o čovjeku.

"Ovaj dokumentarac govori o dubokoj patnji koju u sebi nose afričke žene, a u isto vrijeme prikazuje njihovo ponovno rođenje, njihovo uskrsnuće."

Patnja je neizbježna stvarnost života. Muškarac ili žena, bogat ili siromašan, vjernik ili nevjernik, bez obzira na nacionalnost, rasu ili vjeru – svi je kusaju. Zar Gospodin želi da ljudi trpe? Čini se tako okrutnim – nešto što ni jedan roditelj ne bi poželio djetetu, ali okrene li se pogled prema raspelu, vidljivo je da je ono jedini ključ koji može otključati vrata vječnoga spasenja.

Onaj koji je znao umrijeti znao je i kako se ponovno roditi i dati ovom našem jadnom sićušnom planetu čast i slavu koju ne dijele plamena sunca i ljubomorne planete: slavu jednog napuštenog groba.

Kao što se Isus zaodjenuo u Marijino tijelo i krv i ponudio se za otkupljenje svijeta, tako se sada oblači u naše tijelo i krv i nudi naše patnje Ocu.

U tekstu donosimo nekoliko svetaca koji su patili od nekog oblika depresije tijekom svog zemaljskog života. Neka vam njihova iskustva i predanje Gospodinu pomognu u svakodnevnim borbama.

Jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba nam biti Isus Krist. Kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.