Zašto zlo postoji? Koji je smisao patnje? Zašto Bog dopušta zlo? To su ona pitanja koja si svaka osoba postavi u nekom trenutku svoga života, a odnose se na jednu od najvećih tajni o čovjeku.

"Ovaj dokumentarac govori o dubokoj patnji koju u sebi nose afričke žene, a u isto vrijeme prikazuje njihovo ponovno rođenje, njihovo uskrsnuće."

Patnja je neizbježna stvarnost života. Muškarac ili žena, bogat ili siromašan, vjernik ili nevjernik, bez obzira na nacionalnost, rasu ili vjeru – svi je kusaju. Zar Gospodin želi da ljudi trpe? Čini se tako okrutnim – nešto što ni jedan roditelj ne bi poželio djetetu, ali okrene li se pogled prema raspelu, vidljivo je da je ono jedini ključ koji može otključati vrata vječnoga spasenja.

Onaj koji je znao umrijeti znao je i kako se ponovno roditi i dati ovom našem jadnom sićušnom planetu čast i slavu koju ne dijele plamena sunca i ljubomorne planete: slavu jednog napuštenog groba.

Kao što se Isus zaodjenuo u Marijino tijelo i krv i ponudio se za otkupljenje svijeta, tako se sada oblači u naše tijelo i krv i nudi naše patnje Ocu.

U tekstu donosimo nekoliko svetaca koji su patili od nekog oblika depresije tijekom svog zemaljskog života. Neka vam njihova iskustva i predanje Gospodinu pomognu u svakodnevnim borbama.

Jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba nam biti Isus Krist. Kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.

Mi smo privilegirani jer je Krist patio i umro za naše grijehe. Sada su neki ljudi skloni zaboraviti njegovu patnju i usredotočiti se samo na prazan križ. Iako je križ sigurno snažan znak našeg spasenja, ne možemo zaboraviti žrtvu koju je Krist učinio savršenim podnošenjem križa.

Zašto djeca boluju i umiru od teških bolesti? Zašto se događa rat u svijetu? Zašto demoni tlače ljude te zašto Bog dopušta patnju neka su od pitanja na koja su odgovore pokušali dati gosti u Argumentima HKR-a.

Sv. Pavao je govorio da uživa u trpljenima poradi Krista i pozivao učenike da u Krista, ne samo vjeruju, nego da za njega trpe. Ići u brak i misliti da će biti samo uživanje za čas se pretvori u nepodnošljivu patnju. Isto je tako i sa svećeničkim redom. Općenito, sa svakom službom i cijelim životom.