…koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio. A vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći; kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

„Zapitajmo se tražimo li prave vrijednosti koje utažuju glad i žeđ za kojima žudi ljudsko srce ili trošimo svoje vrijeme na prolazno, nevažno i sporedno“, istaknuo je vlč. Krešimir Šaf na 18. nedjelju kroz godinu.

„On nas poziva da se odreknemo manjega kako bismo zadobili ono neizmjerno veće. Ne uzima nam da bi nas osiromašio, nego da bi nas obogatio svojom prisutnošću“, istaknuo je vlč. Davor Senjan na 17. nedjelju kroz godinu.

„Istina, mi svojim zemaljskim očima ne vidimo Isusa, mi svojim ušima ne slušamo Isusov glas koji je onome mnoštvu govorio aramejskim jezikom, ali je Gospodin Isus jednako s nama i među nama“, rekao je vlč. Zvonko Pažin u svojoj homiliji na 15. nedjelju kroz godinu.

„Na prvi pogled to zvuči kao dodatno opterećenje. Ali u svijetu u kojem Isus govori, jaram nije simbol tlačenja, nego zajedništva“, istaknuo je vlč. Đurica Pardon na 14. nedjelju kroz godinu.

Biblijska povijest nas uči da ugošćujući putnika, nerijetko ugošćujemo samoga Boga, poručuje vlč. Marko Obradović u homiliji na 13. nedjelju kroz godinu.

Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u pismu na engleskom jeziku od 17. lipnja, koje je objavljeno 23. lipnja, odgovorio je na pitanje koje su njemački biskupi postavili 30. ožujka u vezi s mogućnošću da u iznimnim slučajevima homiliju održe kvalificirani laici.

„Neki se od nas boje obitelji, da će nas odbaciti ako stavimo Evanđelje iznad bilo koje svjetske mudrosti života. Neki se od nas boje samoga Boga. Misle da će nas Bog, ako mu otvorimo svoje srce i predamo svoj život, slomiti križevima, i da je to jedino što on želi“, kazao je vlč. Antun Nikolić u homiliji na 12. nedjelju kroz godinu.

„Jesam li sretan zbog svega što je Bog učinio za mene ili dopuštam svakodnevnim obvezama i brigama da zamagle moj vid? Imam li osobno svjedočanstvo za dati?“, zapitao se vlč. Božidar Nađ u homiliji na 11. nedjelju kroz godinu.

„Božji sam ako izlažem sebe osudi, progonstvima, mrmljanju poradi Božjeg zakona. To konkretno znači da neumoljivo, ustrajno, ne samo jezikom nego i djelima i istinom, pozivam ljude da napuste grijeh, da ga ispovijedaju i da budu učenici Božji“, poručio je vlč. Patrik Križanac u homiliji na Desetu nedjelju kroz godinu.