Kako se približavamo kraju liturgijske godine, misna čitanja donose nam poruke kojima nas  pozivaju na budnost i razmišljanje o odgovornosti za život i darove koje nam je Bog darovao. Današnja čitanja govore nam da se kršćani ne smiju uspavati u vremenu, već ostati budni, na nogama i uvijek u hodu. Knjiga izreka hvali vrsnu ženu koja ne stoji prekriženih ruku, već marljivo radi i svoj dlan otvara siromahu. Ona svoje umijeće, mudrost i snagu pretače u konkretno dobro za one koji nemaju. Njezine su ruke otvorene, a svoj život živi bogobojazno i čestito.

Ona svoje umijeće, mudrost i snagu pretače u konkretno dobro za one koji nemaju

U evanđelju nam Isus kroz prispodobu o talentima govori da je naš život na zemlji vrijeme povjerene odgovornosti. Gospodar u prispodobi odlazi na put i povjerava slugama talente, svoj imetak. Primjećujemo kako gospodar ne daje svakomu sluzi jednak broj talenata, nego svakomu po njegovoj sposobnosti. Jedan talent vrijedi približno šest tisuća denara, odnosno dvadeset godina radničke plaće. Stoga ni onaj sluga koji je primio jedan talent nema razloga za zavist i ljubomoru.

Jedan talent vrijedi približno šest tisuća denara, odnosno dvadeset godina radničke plaće

Središnji trenutak prispodobe nije u onima koji su zaradili, nego u sluzi koji je dobio jedan talent. On ga nije ukrao ni potrošio u grijehu. Njegov je grijeh propust i pasivnost. Otišao je, iskopao zemlju i sakrio novac. Sam priznaje gospodaru zašto: „Pobojah se…“ Strah ga je paralizirao. On je u svome gospodaru vidio strogoga i okrutnoga čovjeka koji jedva čeka njegovu pogrešku.

Njegov je grijeh propust i pasivnost

Strah može biti koban za osobu koja se boji djelovati iz straha od kritike, pogreške ili onoga što će reći drugi. Mnogim bojažljivim kršćanima život doslovno prođe u grešnoj šutnji i čekanju pravoga trenutka da progovore te rade prema savjesti i evanđelju. Dobra narav, inteligencija, dobre okolnosti života, mogućnost školovanja i toliko drugih stvari koje u životu imamo darovi su Božji. Svi se oni mogu zakopati ili iskoristiti. Sakriti talent znači zatvoriti se u svoju udobnost, ne poduzimati nikakav rizik za dobro, živjeti isključivo za sebe i ne dopustiti Božjoj milosti da djeluje kroz nas.

Sakriti talent znači zatvoriti se u svoju udobnost

Prva dvojica slugu odmah su otišli i uložili primljeno. Oni imaju povjerenja u gospodara i ne boje se neuspjeha jer znaju da gospodar cijeni trud. Bez povjerenja se prije ili poslije raspada svaki odnos među ljudima, kao i onaj između ljudi i Boga. Sva područja ljudskoga suživota u konačnici se temelje na povjerenju. 

Tragedija trećega sluge nije u tome što je učinio neko veliko zlo. On nije ukrao novac niti ga je potrošio na poroke. Njegov je grijeh propust. Kažnjen je jer je izabrao sigurnost prividnoga mira umjesto rizika ljubavi. Dopustio je da ga paralizira strah, duhovna sebičnost i društvena ravnodušnost koja kaže: „To nije moj problem.“

Bog od nas ne traži ono što nemamo

Koliko smo puta, vođeni strahom ili lažnim opravdanjem da nemamo dovoljno, u opasnosti zakopati svoje darove i zatvarati oči pred potrebama bližnjih. Bog od nas ne traži ono što nemamo; samo želi da ono što jesmo i što imamo stavimo u službu drugih. Današnja prispodoba nije pohvala za one koji znaju zaraditi, ni hvalospjev onima koji svoj osobni napredak i uspjeh pripisuju svojim sposobnostima i zaslugama. Prispodoba o talentima protest je protiv čovjeka koji je primio izobilje darova, a tako je često mlak, bez inicijative, zadovoljan onim što površno radi.

Kada prispodoba kaže da se gospodar nakon dugo vremena vraća i traži račun, taj se obračun događa upravo na terenu ljubavi. Bog nam na kraju života neće mjeriti uspjeh po tome koliko smo bogatstva pribavili za sebe, nego koliko smo ga uložili za druge.

Bog nam na kraju života neće mjeriti uspjeh po tome koliko smo bogatstva pribavili za sebe, nego koliko smo ga uložili za druge

Uložiti svoj talent znači dati svoje vrijeme, saslušati onoga tko je usamljen, podijeliti svoj kruh, upotrijebiti svoj položaj ili vještinu kako bismo nekomu olakšali život. Što god da nam je Bog povjerio, uložimo. Kakve god bile naše mogućnosti i dometi, iskoristimo ih i napravimo nešto od njih za zajednicu u kojoj živimo, za one koji su nama posljednji i koje smo zapostavili. Nagrada vjernim slugama nije samo materijalna. Gospodar im kaže: „Uđi u radost gospodara svoga!“ Istinska radost kršćanskoga života dolazi upravo onda kada se darujemo i kada darujemo.

Danas, kada cijela Crkva obilježava Svjetski dan siromaha, ova dva biblijska prizora spajaju se u ključna pitanja za svakoga od nas: „Što činimo s bogatstvom milosti i života koje nam je Bog povjerio? Jesu li naše ruke otvorene poput ruku vrsne žene ili su zakopane u zemlji vlastite sigurnosti i ravnodušnosti?“

Što činimo s bogatstvom milosti i života koje nam je Bog povjerio?

Papa Franjo Svjetskim danom siromaha neumorno nas je podsjećao da siromasi nisu tek objekt našega povremenog sažaljenja ili karitativne akcije, nego živa prisutnost Isusa Krista među nama. Na Svjetski dan siromaha pozvani smo shvatiti da je siromaštvo naših bližnjih izravan poziv na našu odgovornost. Papa Lav XIV. u ovogodišnjoj poruci za 10. Svjetski dan siromaha ističe važnost siromašnih u životu Crkve te poziva sve kršćane da ne ostanu ravnodušni prema njihovoj patnji, nego da postanu njihova blizina, oslonac i utočište. Papa, podsjećajući na primjer svetoga Franje Asiškoga, poziva da se približimo siromašnima, upoznamo njihovu stvarnost i pokušamo razumjeti njihovu patnju. Siromašnima nije potreban samo kruh nego i prijateljstvo, poštovanje, prihvaćanje i osjećaj pripadnosti. Kršćanska ljubav treba vraćati ljudima dostojanstvo, buditi nadu i podupirati težnju siromašnih za pravednijim životom. 

Kršćanska ljubav treba vraćati ljudima dostojanstvo

Neka ova nedjelja bude poticaj i nama da otkopamo sve ono plemenito što nam je Bog darovao i stavimo u službu Bogu i ljudima kako bismo na kraju svoga zemaljskog puta čuli one najljepše riječi koje gospodar upućuje vjernim slugama: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“