Nećemo se iznenaditi kada čujemo kako neka osoba jedno govori, a drugo čini. Nije nam nepoznata niti ona stara izreka: Djela, a ne riječi! Svjesni smo, dakle, da ljudi, često iz navike, straha, profita ili duhovnog nemara, javno i otvoreno tvrde kako zastupaju određene ideje ili stavove, ali na djelu to ne pokazuju.

Ipak, postupci su ono što zaista govori o nama. Naša nas djela otkrivaju, odnosno ona najbolje govore o nama tko smo i što smo. I kad želimo bolje upoznati neku osobu, kad želimo zapravo shvatiti kakva je ona, trebamo gledati što čini, kakve odnose gradi s drugima, kako se odnosi prema drugome te koje konkretne plodove donosi u svojem životu. Jer riječi prolaze. One mogu biti iskrene, ali i ne moraju. Ali djela, gledano dugoročno, najbolje otkrivaju naše stavove, usmjerenja i životne prioritete.

Djela najbolje otkrivaju naše stavove, usmjerenja i životne prioritete

Kolika je važnost ne tek naših riječi nego i naših djela, pokazuje nam prispodoba iz današnjeg evanđelja. Vidimo da Isus hvali sina koji je na početku odbio očev poziv za posao u vinogradu, ali se poslije predomislio i ipak otišao. S druge strane, on kritizira sina koji riječima odmah pristaje na očevu ponudu, ali ne djeluje u skladu sa svojom odlukom.

Riječ ovog drugoga sina je prazna i besplodna. On je brz na riječima, hitar u donošenju odluka, odlučan u izricanju svoga stava. Ali djela ne potvrđuju njegove riječi. Zato su njegove riječi nevjerodostojne i jalove. Prvi sin griješi u odgovoru jer odbija očev poziv, ali nakon pokajanja i nutarnjeg preokreta djelima pokazuje da je promjena moguća. Isus, dakle, ne pohvaljuje i ne stavlja nam kao uzor sina koji daje lijep odgovor i pokazuje poštovanje, već sina čiji život odgovara Božjoj volji.

Prvi sin djelima pokazuje da je promjena moguća

Evanđeoski ulomak ove nedjelje želi i nas isprovocirati te pobuditi i u nama ovo pitanje: Odražava li moj život ono što govorim, moja uvjerenja i moje stavove? Isus je ovako upozorio svoje slušatelje: carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje. Oni koji su se iskreno pokajali i promijenili sada postaju uzor i primjer onima koji se deklariraju pravednicima, ali se stvarno ne mijenjaju.

Vrednija je, dakle, iskrenost i upornost od lažne pravednosti i svetosti. Božja nas riječ želi potaknuti na preispitivanje i obraćenje. Ne sutra, ne kasnije, nego danas. U prispodobi otac poziva sinove da idu raditi u vinograd baš danas. Evanđelist Matej naglašava tu riječ jer ona podsjeća na važnost sadašnjeg trenutka. Naime, sada je jedino ono što imamo na raspolaganju. Sada je jedino pogodno vrijeme za obraćenje.

Božja nas riječ želi potaknuti na preispitivanje i obraćenje

Isus ovu prispodobu priča glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. Vjerojatno su im ove riječi zvučale skandalozno: grešnici koji ulaze u kraljevstvo Božje prije duhovnih vođa i učitelja. Ipak, Isus ih izravno suočava sa istinom o njima samima te im otvoreno govori da – iako su slušali propovijedanje Ivana Krstitelja i vidjeli Božja djela – nisu promijenili svoje živote niti su poslušali Boga. Otkriva im da su zapravo oni jako daleko od Boga dok su se oni drugi, takozvani javni grešnici, kajući se i ostavljajući prijašnji način života, približili Bogu.

Isusov je poziv sasvim jasan i konkretan: živjeti bez maski i laži, ići putem poniznosti i jednostavnosti te rasti u spoznaji koliko toga nam Bog nezasluženo daruje. Što manje budemo željeli sačuvati prividnu savršenost, to ćemo biti bliže kraljevstvu Božjem. Što više budemo otkrivali istinu o Božjoj velikodušnosti i milosnom djelovanju, to će više rasti naša zahvalnost.

Što manje budemo željeli sačuvati prividnu savršenost, to ćemo biti bliže kraljevstvu Božjem

Krajnji cilj je da i naše riječi i naša djela budu u suglasju, odnosno da djela potvrđuju riječi. Danas se čini da čovjek više ne zna držati do svojih riječi, da ne zna stati iza njih, biti vjeran svojim riječima i svojim odlukama. Kao da čovjek olako prelazi preko svojih obećanja, a to znači preko samoga sebe. Veliki su i zreli oni ljudi koji znaju stati iza svojih riječi i iza svojih odluka. Jer evanđelje se ne živi i ne propovijeda tek i samo riječima, već prije svega konkretnim životom. 

Uz dopuštenje uredništva, homiliju vlč. Davora Senjana prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.