Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente. Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.

U Presvetom Sakramentu Krist prigušuje sjaj svoje vječne slave skrivajući svoju prisutnost. Pa ipak, kakav je privlačan taj dugotrajni sjaj ove komunikacije čistoj duši! Božja dobrota u svoj svojoj besprijekornoj ljepoti nije skrivena od stvorenja. To je sve što duša treba da se s posebnom snagom i uvjerljivošću uvjeri da nas jedna sveta pričest može učiniti svecima.

Kršćanski je put, put bivanja Kristom, da mi budemo u njemu i on u nama. Cilj Euharistije je sjedinjenje s Kristom.

Trudim se svakodnevno ići na misu jer volim Isusa, želim provoditi vrijeme s njim, želim mu zahvaliti za sve njegove blagoslove i jer znam da trebam njegove milosti.

Svaka Misa je susret Bogo-čovjeka koji je došao živjeti među nama i živjeti u nama. Ako imamo vjeru ovog centuriona, i mi ćemo biti blagoslovljeni od strane našeg Spasitelja izvan svake mjere.

Toliko smo puta molili Vjerovanje, bezbroj puta ispovijedajući da vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. No, zastanemo li ikada da se zapitamo vjerujemo li doista u uskrsnuće mrtvih?

Netko tko je izgleda smatrao spasenje nečim automatskim, tj. nečim što je Bog postigao bez ikakve odgovornosti s naše strane, upitao je Isusa: ""Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" Isus je odgovorio naglašavajući neizostavnu potrebu za trudom s naše strane: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." (Lk 13, 22-30)

Priče svetaca trebale bi nas nadahnuti. Njihova želja trebala bi i nas potaknuti istom željom i žarom. Svake nedjelje trebali biste poželjeti primiti svetu Euharistiju, a ako te želje nema, zamolite ove svece da vam pomognu da to poželite, jer sa svakom svetom pričešću Gospodin Isus se udomljuje u vama.

Male župne skupine i obitelji često su mjesto gdje se nečija vjera rađa i održava. Prije doba multimedije, vjerski običaji obitelji, župne misije i slični angažmani pomogli su u izgradnji kulture u kojoj je vjera bila prirodni dio života.

Ponekad trčimo za Bogom, ali i On kao da trči za nama – poput skrivača – i priznali mi to ili ne, često smo oduševljeni neizvjesnošću tog skrivanja pa traženja. Skrivamo se od Boga na neko mjesto za koje mislimo da nas neće pronaći. On nas pronalazi, a mi smo iznenađeni kada to učini. Onda On ode i sakrije se, ali tek toliko da nam bude mali izazov, da igra bude zanimljiva. Mi opet prolazimo pokraj Njega i opet ne primjećujemo da nam je tako blizu.