Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente. Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.
Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o slavljenjima koja se organiziraju unutar Crkve. Naglasio je kako je savršeno slavljenje euharistija, a sve ostalo su dodatci. U nastavku prenosimo promišljanje fra Vinka Brkovića.
Priča se danas mnogo o slavljenju na različitim skupovima pa jednako tako i unutar različitih zajednica koje su dio Crkve. No što je to slavljenje? Čini mi se kao da svaka zajednica ima neki svoj vid slavljenja, što nije nužno loše. Ipak, ostaje pitanje, kako to da unutar iste Crkve nema neke norme? I logično je da ljudi ostaju zbunjeni ponekad svime time.
No odgovor je jednostavan. Vrhunac slavlja unutar katoličke Crkve jest unutra liturgije koja je izvor svega života Crkve. I možete prigovarati kako izgledaju različita liturgijska slavlja, ali u konačnici činjenice nije briga za vaše osjećaje. Da, slažem se da ima svećenika koji nisu pripremljeni za slavlje, ali u istine radi, to slavlje ne ovisi o svećeniku ili zboru. Svatko od njih može doprinijeti tome slavlju, ali samo slavlje ne ovisi o njima, niti o bilo kojem pojedincu.
Vrhunac slavlja unutar katoličke Crkve jest unutra liturgije koja je izvor svega života Crkve.
Trebamo li si dati više truda oko slavlja? Apsolutno, počevši od dolaska na vrijeme, osobne pripreme, odijevanja pa onda sve ostalo. No kada smo zanemarili samo euharistijsko slavlje, onda smo morali uvesti mnoga druga slavlja i slavljenja kako bismo iznova uveli zadovoljštinu osobnih osjećaja. No nema većega slavlja od euharistije ma kako god se lijepo osjećali negdje drugdje.
Kada to prihvatimo, naučit ćemo prihvaćati i sami život, sa svim svojim nesavršenostima i poteškoćama. Možemo mi gladiti rane jedni drugima, ali smisao liječenja nije glađenje rana, nego zacjeljivanje. Svi nosimo rane, ali do kada ćemo dopustiti da krvare ovisi isključivo o nama.
Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.
Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente.
Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga. Drugo samo mogu biti dodatci, nipošto izvori.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.