U emisiji Sakralna baština HKR-a Matko Marušić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci govorio je o dvije dubrovačke renesansne crkve koje su podignute kao zavjeti nakon kuge i potresa, katastrofa koje su harale gradom. Riječ je o crkvi Svetog Spasa, gotovo 500 godina staroj građevini na Stradunu i slabije poznatoj crkvi Sveti Roko u istoimenoj ulici unutar dubrovačkih zidina.

U prolazu između Zlatarske ulice i dominikanskog samostana u Dubrovniku u nedjelju, 6. rujna otkrivena je ploča s nazivom Ulica padre Iva Martinića, svećenika dominikanca kojeg se generacije Dubrovčana i Dubrovkinja i danas s radošću sjećaju. Podsjetimo, na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika 27. srpnja 2020. godine jednoglasno je prihvaćena odluka o imenovanju ulice.

Lovrjenac je samostojeća monumentalna tvrđava izdignuta na 37 metara visokoj morskoj hridi, ime je dobila po svetom Lovri, čija se crkva nalazila na njezinu mjestu, a kroz povijest je nazivana i Gibraltarom Dubrovnika.

Zapisi iz 15. stoljeća navode da je posjed benediktinske opatije na Lokrumu izvrsno uređen i njegovan, poznat po svojim kulturama i dobru vinu, ali i po lijepim vrtovima. Sudeći po imenu otoka (lat. acrumen = kiselo voće), bilje se – barem limuni i naranče – na njegovu plodnom dijelu kultiviralo možda još u davnoj prošlosti.

Projekt „Biblija za malene“ započet u vrijeme situacije s koronavirusom pokrenulo je desetak animatora Dubrovačke biskupije, studenata i srednjoškolaca, koji redovno rade i vode programe u biskupijskom i župnom pastoralu. Počeli su s prigodnom pričom o Cvjetnici odnosno Isusovom ulasku u Jeruzalem, nastavili su s približavanjem djeci ostalih događaja iz Isusovog života, života apostola i prve Crkve, a onda su se vratili na početke povijesti spasenja upoznajući malene s pričama o Adamu i Evi, Abrahamu te Noi i njegovoj arki.

Među brojnima uprizorenjima „Božjeg greba” ili „Pokopanja” u dubrovačkom kraju svojom ljepotom ističe se Kristov grob u crkvi Sv. Nikole u Cavtatu, oslikana diorama Vlaha Bukovca s kraja 19. stoljeća. Prikaz je to Golgote sa stjenovitim reljefom u kojega je slikar dao skriveno utisnuti i svoje lice kako bi bio bliže Raspetome.

U trenucima kada je zbog sprečavanja širenja zaraze koronavirusom ograničeno kretanje vjernika i radi očuvanja zdravlja onemogućeno njihovo sudjelovanje na misnim slavljima i pobožnostima, Hrvatski katolički radio zahvaljujući suradnji s rektorom Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke i Radiom Marija Bistrica, župom i svetištem sv. Antuna Padovanskog te Dubrovačkom biskupijom i Laudato TV u utorak 24. ožujka prenosit će pobožnost Križnog puta iz Marije Bistrice, misno slavlje sa Svetog Duha te euharistijsko klanjanje iz Dubrovnika u povodu početka velike devetnice "Hrvatska moli za život".

U trijumfalnom luku crkve sv. Dominika u Dubrovniku nalazi se veliko slikano raspelo majstora Paola Veneziana, jednog od vodećih venecijanskih umjetnika 14. stoljeća. Ovaj veliki predmet, koji je visok više od pet metara, Veneziano vjerojatno radi u Veneciji te ga brodom šalje u Dubrovnik. Raspelo je na licu mjesta sastavljeno i postavljeno u trijumfalni luk crkve u kojem se i danas, nakon svih ovih stoljeća, nalazi. O raspelu i čudima koja su povezana uz njega, u emisiji Umjetnost križa govorio je dr. sc. Matija Matko Marušić s Odsjeka za povijest umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

U Riznici dubrovačke katedrale čuva se čak 161 relikvija od kojih je 20-ak njih povezano s Kristovom mukom i životom. O relikviji drva križa na kojem je raspet Isus i koja se na Veliki petak nosi u procesiji u emisiji Umjetnost križa govorio je dr. sc. Matija Matko Marušić s Odsjeka za povijest umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

"Ljudi ne shvaćaju da postoje dvije vrste vremena, ono izvanjsko, svakodnevno, od danas do sutra, vrijeme koje teče... Ali, postoji i jedna druga vrsta vremena o kojemu ljudi ne vode previše računa. To je unutarnje vrijeme, koje ne teče na taj način, koje se može zaustaviti, koje se može vraćati unatrag i koje nas može pretvarati u bića koja imaju onoliko godina koliko nam je u tom trenutku potrebno. Ako tako shvaćamo svoje unutarnje vrijeme, onda ćemo vidjeti da se ne moramo bojati ničega, pa gotovo ni smrti. Smrti se ne treba bojati."