Možda ste čuli izraz: “Kad bi ovi zidovi mogli govoriti...”. Ja vjerujem da zidovi mogu govoriti. Ne doslovno, naravno. Ali zidovi i ostali fizički elementi građevine mogu nam mnogo toga reći ako imamo sluha za njihove "riječi".

Sakristija je prostorija u kojoj se svećenik priprema za misno slavlje.

Anđeoski most (Ponte Sant' Angelo) poznat je po tome što povezuje Anđeosku tvrđavu, odnosno mauzolej cara Hidrijana, sa središtem Rima. Posebno je važan jer je od Srednjeg vijeka prolaz za hodočasnike prema Bazilici Sv. Petra, a i danas se smatra jednim od najljepših građevinskih struktura u svijetu.

Staru crkvu vlastitim rukama izgradili su župljani prije više od 30 godina, a nova crkva izgrađena je unutar nje. Tako su arhitekti naglasili važnost zajednice i tradicije, a novo i staro djeluje zajedno u zaštiti onoga što predstavlja duhovno, religiozno te transcendentno.

Arhitekta Sola Eduarda oduvijek je zanimao način na koji prostor može oblikovati iskustvo vjere, a religijski su ga simboli ostavljali bez daha. Upravo zato, nadahnut ljepotom prirode arhitekt je kapelicu zamislio otvorenu i na mjestu gdje se krajolik pretvara u umjetnost koja poziva na meditaciju i promišljanje o uzvišenom.

Panteon je arhitektonsko čudo, najimpresivniji antički hram smješten u središtu Rima. Njegova kupola najveća je svjetska nearmirana kupola, a do danas nije poznato na koji način su je Rimljani izgradili prije 2000 godina. Prvotno je Panteon izgrađen kao hram svih bogova, a od 7. stoljeća je katolička crkva. Kada ga je Michelangelo prvi put ugledao rekao je da je djelo anđela, a ne ljudske ruke.

Bjelina zrake sunca koja prolazi kroz nju prikazuje temeljni element ove crkve – svjetlost, najprirodnija i najčišća materija koja simbolizira duh i božanstvenost. Silueta crkve pak prikazuje namjeru modernijeg prikaza navedenih simbola čime ljepota, forma i duh građevine podsjećaju na Crkvu uopće – oslonjenu na mudru tradiciju u susretu sa suvremenim vremenima.

Polje križeva na Kornatima predstavlja spomen-obilježje u čast hrvatskim vatrogascima poginulima u Kornatskoj tragediji 30. kolovoza 2007. godine. Autor spomen-križeva je arhitekt Nikola Bašić. Križevi dugi 25 metara i široki 15 metara, izrađeni su ljudskim rukama, bez upotrebe strojeva i vezivnih elemenata korištenjem tehnike suhozida.

Veliki zaljubljenik u sakralnu arhitekturu dr. sc. Damir Demonja, autor prve monografije o franjevačkim crkvama Istre i Kvarnera od 13. do 16. stoljeća, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) iz Zagreba bio je gost u emisiji Kulturogram Hrvatskoga katoličkog radija. Doznali smo koje su odlike franjevačke arhitekture toga doba, u kakvom su stanju te crkve danas te koja je njihova važnost u sklopu nacionalne arhitektonske baštine i povijesti umjetnosti.

Sakralna arhitektura odnosi se na oblikovanje objekata religijske kulturne baštine te su se kroz povijest oduvijek gradili Božji hramovi ili Božje kuće. Takva arhitektura stara je gotovo kao i ljudski rod, točnije stara je koliko i kultura te je esencijalni dio čovjekova bivanja i umjetnosti. Esencijalni dio onoga što definira čovjeka pored ovozemaljskih materijalnih dobrobiti. Sakralna arhitektura jedan je od prikaza veličanstvene unutrašnjosti čovjeka, esencije koja zaziva ono veće od nas i stalno nas upire prema gore, prema nebu, prema Bogu.