Budi dio naše mreže

PANTEON Izgradnja najstarije zgrade u Rimu još uvijek je misterij za stručnjake

Panteon je arhitektonsko čudo, najimpresivniji antički hram smješten u središtu Rima. Njegova kupola najveća je svjetska nearmirana kupola, a do danas nije poznato na koji način su je Rimljani izgradili prije 2000 godina. Prvotno je Panteon izgrađen kao hram svih bogova, a od 7. stoljeća je katolička crkva. Kada ga je Michelangelo prvi put ugledao rekao je da je djelo anđela, a ne ljudske ruke.

/ Katarina Varenica

Malo je rimskih građevina koje su preživjele od uspona Rimskog carstva, čak 2000 godina, ali samo je jedna to učinila bez većih intervencija i obnova – Panteon. Iako je obnavljan nekoliko puta zbog požara u prvom stoljeću, građevina je zadržala svoj prvotni oblik kakav je imala u vrijeme cara Hadrijana, prije 1900 godina. Najstariji dio Panteona za koji povjesničari vjeruju da potječe iz izvornog oblika, prije požara koji je uništio Rim, mramorno je pročelje, koje i danas nosi ime izvornog arhitekta Agripa.

Foto: Pixabay

Pročelje stoji na 16 masivnih korintskih stupova od kojih je svaki težak 60 tona. Visoki su 11,8 m, promjera 1,5 m, a u Rim su dopremljeni iz Egipta. Stupove su vukli više od 100 km od kamenoloma do rijeke Nil na drvenim sanjkama. Kada je vodostaj bio visok, tijekom proljetnih poplava, stupovi bi plivali rijekom nizvodno. Nakon toga prebačeni su brodovima preko Sredozemnog mora u rimsku luku Ostia iz koje su vučeni rijekom Tiber do Rima.

Foto: pixabay

Izvorno izgrađen kao hram svih bogova, pretvoren je u katoličku crkvu početkom 7. stoljeća. Najstarija građevina u Rimu, danas Panteon stoji kao spomenik drevne rimske domišljatosti i zagonetka povijesti. Nitko nije siguran kako su Rimljani uspjeli konstruirati tako veliku kupolu. Nekoliko je teorija poput one da je riječ o armiranju zidova nosećim lukovima, ali i da su Rimljani koristili napredniji oblik betona od onoga kojeg mi koristimo danas. Najupečatljivija značajka Panteona – masivna kupola, koja je bila najveća na svijetu do izgradnje kupole firentinske katedrale u kasnom 13. stoljeću. Panteon je, međutim, i dalje najveća nearmirana kupola na svijetu. Besprijekorna betonska kupola ima promjer od 43 metra, a udaljenost od poda do vrha iznosi 43 m. Po jednoj teoriji smatra se da je betonska kupola izlivena u jednom komadu koji je tada podignut preko nosivih zidova Panteona. To, međutim, samo stvara još više pitanja o tome kako se ovaj podvig mogao postići.

Foto: Unsplash

Iako nismo sigurni kako je kupola podignuta, stručnjaci su identificirali materijale koji se koriste u betonskoj smjesi, što barem objašnjava dio njihove metode. Rimljani su koristili modernu arhitektonsku praksu nazvanu gradacija, u kojoj su najteže, najjače materijale, poput velikih bazaltnih stijena, stavljali na dno cementne smjese, dok su prema vrhu išli sa sve lakšim materijalima. Beton također postaje tanji što se više podiže prema vrhu, tako da se podnosi pritisak na bazu. Na vrhu kupole nalazi se otvor poznat kao okulus (ili Oko Panteona), koji je jedini izvor svjetlosti. Sunčeva svjetlost prelazi preko mnogih mramornih površina unutar Panteona kako bi osvijetlila cijelu sobu. Ovaj kružni otvor također pomaže konstrukciji izdržati težinu. Kroz otvor Panteona ulazi kiša, ali pod ispod otvora je blago nagnut s 22 dobro skrivene rupice koje omogućavaju istjecanje kišnice. Promjer otvora je 8,2 metara. Na svetkovinu Duhova kroz otvor Panteona bacaju se ružine latice na vjernike.

Foto: Facebook

U Panteonu se nalazi posljednje počivalište brojnih poznatih povijesnih ličnosti poput dvojice prvih kraljeva Ujedinjene Italije, Vitorija Emanuela II. i njegova sina Umberta, koji je sahranjen pored svoje supruge savojske kraljice Margarite. U Panteonu se nalazi i grobnica poznatog slikara Rafaela.

Panteon možete virtualno obići iznutra i izvana.

Ključne riječi:
arhitektura Panteon Rim

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja