Opasne igrice i bajke

Od osamdesetih godina 20. st. svijet su preplavile bojanke, knjižice i igrice strane dječjoj osjetljivosti. U šareni, spokojni i sigurni svijet bajki nahrupile su nakaze, tama, nasilje, agresija, nemir, strah i smrt. Takve suvremene bajke, nažalost, postale su normom. U ogromnom dijelu „stvaralaštva“ za djecu uklanjaju se granice između dobra i zla. Autori takvih djela nastoje mladim čitateljima posredovati sigurnost kako nema objektivnih vrjednota i da sve ovisi o okolnostima. Junaci poput Boga, anđela, roditelja, odgajatelja, uz koje tradicija veže dobro i sigurnost, danas nisu više jednoznačni – oni postaju istovremeno i dobri i zli. Ono tradicionalno što je uvijek simboliziralo stabilnost i sigurnost i što je bilo iznimno važno za zdrav razvoj djeteta (primjerice brak roditelja), danas se djeci predstavlja kao nešto slučajno i nestalno. Osobe koje su predstavljale autoritet (učitelji, roditelji, stariji, duhovnici itd.) prikazuju se karikirano i kao nevažne – kao predstavnike svijeta s kojima više ne treba računati, prenosi portal Božje milosrđe.

Tvorci igrica i raznih zabava za djecu sve češće su osobe vrlo niske moralne svijesti koje javno izražavaju svoj antikršćanski stav i nerijetko su povezane s raznim sektama. U brojnim popularnim igricama pojavljuju se okultistički znakovi i simboli tijesno povezani uz štovanje demona i smrt. Igrice i zabava zadivljuju svime onim što je povezano sa smrću, zlodusima i magijom. Junaci bajki uvjeravaju djecu da je suradnja s demonima korisna. Govore također da ne treba ulagati mnogo truda u učenje i rad jer se sve može sjajno postići i uz pomoć odgovarajućih magijskih praksi. Uče da nismo odgovorni za svoje izbore i svoja djela jer da je sve podređeno slijepoj sudbini, slučaju, planetima, talismanima, amuletima i zlu.

Zla zabava = „zla“ djeca

Estetika crnila i kult smrti djeluju destruktivno na dječju psihu. Roditelji se žale da su im djeca prestrašena, da se boje mraka, da noću ne mogu spavati, da se osjećaju ugroženo, da u vrtiću i školi rade probleme. Stariji primjećuju da, makar su i u svom djetinjstvu slušali bajke u kojima se javljala magija, nikada nije bila uklonjena granica između dobra i zla. Svijet sablasti i mraka imao je svoje didaktičko značenje i bio je nadvladan dobrom koje je uvijek pobjeđivalo. Danas su zlo i ružnoća doslovne. Umjesto da poučavaju, danas bajke razaraju.

Gender uništava djecu

Spomenute pojave koje se masovno javljaju u svijetu igrica i koje se serviraju današnjoj djeci dodatno su posljednjih godina obilježene pojavom rodne ideologije koja u čisti i nevini dječji svijet uvodi elemente seksualnog, pornografije i moralne deprivacije.

Kroz stoljeća, zabava i bajke bile su oblikovane prema tradicionalnom kršćanskom sistemu vrjednota. Djeca su, kroz zabavu učila što je dobro, a što zlo, što je istina, a što laž, što je ljepota, a što ružnoća. Usvajala su znanja kako prepoznati svoj spolni identitet: ne prema suvremenim „seks-instrukcijama“, nego upoznavanjem društvenih uloga i zadaća koje su svojstvene određenom spolu. Djevojčice su, kroz igru, učile uloge koje su trebale kasnije preuzeti u odrasloj dobi: biti žene, majke, supruge, stvarateljice obiteljskog mira, reda, estetike i ljepote. Muškarci su bili odgajani za preuzimanje muških uloga – oca, muža, vojnika, graditelja svijeta i javnoga života, branitelja vrjednota kao što su Bog, čast i domovina. Suvremeni svijet igara i bajki za djecu, zatrovan štetnom rodnom ideologijom, odbacio je ono što je vrijedno. Prevrednovao je ljudsku svijest u „svijest“ konzumenta: dobro nije ono što poučava i formira, već ono što je moderno. Danas se od roditelja na osobit način zahtijeva veća osjetljivost, svijest i odlučnost da se suprotstave svemu onome što može nepovratno nanijeti štetu njihovoj djeci.

Recept za ozdravljenje

Mnogi se roditelji pitaju kako obraniti djecu od svega toga zla? Je li moje dijete osuđeno na sazrijevanje i odrastanje u zatrovanom okruženju i prihvaćanje svega onoga što ga razara? Pomoći može dekalog dobrog roditelja!

1. Čuvaj svoj brak i njegovu sakramentalnost.

Brojni roditelji sve su svjesniji da bez Božje pomoći nisu u stanju obraniti svoju djecu od sveprisutnog zla. Potrebno je neprestano dozivati u pamet da je po sakramentu ženidbe Bog stvarno prisutan između muža i žene! Nema veće zaštite za brak i obitelj od Božje prisutnosti koja je realna i živi među njima. Zao duh ima ograničen pristup ljudima koje brani milost sakramentalne ženidbe.

2. Svakodnevno moli za sebe, svog bračnog druga i za svoju djecu – osobito često moli krunicu.

Uzrečica kaže: što ne izmoliš, to ćeš oplakivati. Nedostatak molitve nedostatak je obrane i zaštite tebi, tvom bračnom drugu i tvojoj djeci. Ne moliti znači ostaviti otvorena vrata zlom duhu koji nekažnjeno ulazi u obiteljski život. Možemo to usporediti sa situacijom u kojoj netko lakomisleno s kuće skida protuprovalna vrata. Molitva za sebe i svoga muža, svoju ženu, jest molba upućena Boga da on djeluje u našem životu. Razgovor s Bogom otvara nas na njegovu prisutnost u nama i među nama i čini da jednostavnije prepoznamo opasnosti koje mogu uništiti one koje volimo.

3. Izbjegavaj teški grijeh po kojem sotoni omogućuješ pristup sebi i onima koje voliš.

Svaki grijeh, a osobito teški, uzrokuje gubitak milosti Božje i omogućuje pristup sotoni u naš život. Sotona udara ne samo na osobu koja je počinila grijeh nego i na njene najbliže. Događa se, primjerice, da u obiteljima u kojima netko od supružnika teško griješi počnu obolijevati djeca. Pristajanje na grijeh u braku i u obitelji je svojevrsna prilika za brojne nesreće i tragedije koje nam Bog ne želi, a za koje ga mi tako često okrivljujemo. Grijeh nas otupljuje i ne primjećujemo opasnosti koje nam prijete, čini da ih bagateliziramo i omalovažavamo.

4. Često pristupaj ispovijedi, barem jednom mjesečno.

Sakrament pomirenja nije samo čin priznanja i otpuštanja grijeha već i milost ozdravljenja. Kada čovjek s povjerenjem Isusu kaže sve ono što je u njegovu životu grješno, kada Bogu pokazuje bolesti svoje duše, Bog ga ozdravlja. Zatvara demonima put do čovjekove duše i do života njegovih najbližih.

5. Primaj često svetu pričest, blaguj Isusa Krista!

Nema djelotvornije zaštite od one koju nam je daje Isus Krist po svojoj prisutnosti u našoj duši. Demoni savršeno dobro znaju koji čovjek u sebi nosi Isusa i boje mu se približit.

6. Nikada ne propuštaj nedjeljnu misu.

Euharistija je molitva Crkve za vrijeme koje se Isus Krist na oltaru predaje svome Ocu za svakoga od nas. Snažna molitva je snažna obrana za onoga koji u njoj sudjeluje. To je naš udio u pashalnom događaju: u otajstvu muke i smrti Isusa Krista. To je naše uranjanje u žrtvu koju Isus Krist polaže svome Ocu za naše grijehe, to je naše sjedinjenje u mistično Kristovo Tijelo.

7. Uči svoju djecu moliti i moli zajedno s njima.

Mnogi roditelji shvaćaju opasnost koju sobom nosi nedostatak higijene u životu njihove djece, stoga ih uče već od malena brinuti se o čistoći tijela. Tim više treba bdjeti nad svakodnevnom molitvom koja u djetetu treba zaštititi ono najdragocjenije: lijepu, čistu, nevinu dušu.

8. Ne kupuj igrice koje mogu ugroziti čistoću srca tvoje djece i narušiti njihovo prijateljstvo s Bogom.

Iako djeca uspijevaju nagovoriti svoje roditelje na razne moderne igrice, imaj na pameti prije svega njihovo duhovno i psihičko dobro. Prije nego što djetetu kupiš neku igračku, dobro se upoznaj s njom i vidi je li sigurna za dijete. Raspitaj se kod svojih najbližih koje knjige ili igrice ne bi trebalo kupiti djeci za poklon.

9. Kada tvoja djeca budu imala tebe i tvoje vrijeme neće trebati televiziju i druge moderne igrice. Nauči se svojoj djeci reći „ne“.

10. Ljubi svoju djecu i upamti da je tvoj glavni zadatak pokazati im put do Bogu i u nebo.

Vlč. Sławomir Kostrzewa
Młujcię się, 4/2013, 37-39
(Prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)