Dr. Osmančević komentirala je i koje su posljedice negativnih vijesti koje se tiču porasti opasnosti od terorizma i širenja rata te koliko je strah pod utjecajem negativnih vijesti realan.

Opravdano je u ovim trenucima govoriti o ratu u svijetu, ma koliko to bila teška tema, kazala je dr. Osmančević. Ipak, treba paziti kako o takvim stvarima razgovaramo unutar obitelji.

Navijačkoj kulturi u ratu nema mjesta

“Već drugi put na svjetskoj razini uživo pratimo prijenose rata s mjesta zbivanja. Ima smo situaciju s Ukrajinom, a sada i situaciju na Bliskom istoku. Prije dvadesetak godina maštali smo o tome da će 2020. biti godina visokih tehnoloških dostignuća, no danas smo sve to sveli da pomoću pametnih telefona pratimo svjetska događanja, poput ratnih razaranja, uživo. Te su teme uznemiravajuće, no o njima treba govoriti”, kazala je dr. Osmančević.

Mnogo se toga prati, čita i analizira. Mnogi postaju analitičari i zauzimaju strane. Navijačka kultura je nešto što vežemo uz sukobe ovakvih razmjera.

Nije dovoljan mali broj informacija da vlastite stavove snažno i sigurno putem medija i društvenih mreža širimo kao apsolutnu i jedinu istinu.

“Na kolektivnoj razini postoji interes, a koji djeluje na principu urođenog nagona i potrebe da sebi objasnimo stvari koje se događaju oko nas. Stvara se dojam da su svi građani stručni za ovu temu. Tema je složena te društveno, politički i kulturološki uvjetovana. Nije dovoljan mali broj informacija da vlastite stavove snažno i sigurno putem medija i društvenih mreža širimo kao apsolutnu i jedinu istinu. Navijačkoj kulturi zaista nema mjesta u ovako tragičnim trenucima”, istaknula je dr. Osmančević.

Foto: HKM

Na društvenim mrežama sada se promatra tko će pristati uz koju zastavu, a zapitati se treba pomažemo li zaista navijačkim pristupom suočenima s nasiljem i ratom, kazala je dr. Osmančević.

Pretjerana izloženost negativnim vijestima paralizira

Kada se jednom nađemo u ‘vrtlogu informacija’ koje pristižu iz sata u sat, dolazi do opasnosti da informacijama budemo pretjerano izloženi, a onda i da nam nenormalne situacije poput ratova postanu uobičajene, to jest, dio naše svakodnevice.

“Petjerana izloženost negativnim vijestima može uzrokovati strah od toga da će se nešto nama dogoditi, bez obzira na to što smo fizički udaljeni kilometrima od neke zemlje. Sve to može nas odvesti u kolektivnu paniku što nije učinkovito, već paralizirajuće.

Pretjerana izloženost vijestima može nas odvesti u kolektivnu paniku što nije učinkovito, već paralizirajuće.

Nema pogrešnog osjećaja u ovakvoj situaciji

Emotivne reakcije zbog ratnih zbivanja u svijetu normalna su stvar. “Opravdano je biti tužan, ljut, bijesan ili prestrašen. U redu je uzeti vrijeme da procesuiramo emocije. Važno je kada djelujemo, ne djelovati ishitreno. Ipak, ne valja svaku emociju odmah stavljati na društvene mreže. Nije u redu reći: ‘Dobro je da se to ne događa nama’, objasnila je HKR-ova sugovornica.

Kad bi ljudi shvatili tko smo, znali bi da je moja bol, tuđa bol i da je moja bol – kolektivna.

Tema razgovora o nasilju i ratu nije ugodna unutar obitelji, ali je dovoljno važna da ju ne smijemo zanemariti, istaknula je dr. Osmančević.

“Kada djeca počnu osjećati strah zbog onoga što vide na ekranu, važno je pratiti dijete i vidjeti što su okidači za potencijalnu reakciju” , kazala je HKR-ova gošća i dodala da u obitelji ne bismo smjeli negrati dječje osjećaje i koristiti stigmatizirajuće izraze pa neku skupinu nazivati ubojicama i slično.

Na kraju, dr. Osmančević složila se s riječima slušateljice koja je tijekom emisije istaknula: “Kad bi ljudi shvatili tko smo, znali bi da je moja bol, tuđa bol i da je moja bol – kolektivna”.