Cvjetnica je prigodno vrijeme za razmišljanje o tome što znači oponašati Krista u svakodnevnom životu, piše Aleteia. Jučer smo se okupili kao Crkva, da čitamo i sjetimo se Kristove muke. To je vrijeme kada, suočeni sa svime što je pretrpio za nas, prirodno razmišljamo o svojim naporima da ga oponašamo.

Kao Kristovi nasljedovatelji, znamo da smo pozvani ići njegovim stopama. Rekao je svojim učenicima: „Ako tko želi ići za mnom, neka se odrekne sebe, neka danomice uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Matej 16,24). Većina nas nikada neće prihvatiti doslovni križ ili podnijeti djelić onoga što je naš Gospodin pretrpio. Ipak, pozvani smo ga oponašati na svoj način, u vlastitom životu. Krist je u Svetom pismu dao mnoge neposredne upute o tome kako se ponašati u svakodnevnom životu. Možda je najjasnije, a ujedno i najizazovnije, povezano u Ivanu 15,13: “Nema veće ljubavi od ove, da netko život svoj položi za svoje prijatelje.”

Na prvi pogled, “položiti život” moglo bi zvučati kao dramatična, jednokratna odluka. Izraz podsjeća na situacije poput vojnika koji hrabro pada na granatu da spasi svoje suborce ili svetog Maksimilijana Kolbea koji nudi svoj život u Auschwitzu umjesto čovjeka s djecom.

Roditelji shvate, nakon što imaju dijete, da će se njihov molitveni život morati promijeniti i da će se morati uvelike prilagoditi radu na vlastitom duhovnom rastu.

Svatko će, prema svojoj situaciji i životnom pozivu pronaći što i kako moliti i duhovno rasti.

Svakako ovi primjeri predstavljaju samopožrtvovnu ljubav, ali nisu okolnosti za svetost na koje će većina ljudi biti pozvana u današnjem svijetu. Kako izgleda “uzeti svoj križ” i “položiti svoj život” kao obiteljski čovjek, koji živi običan život?Popularni modeli svetosti nisu uvijek korisni. Samac je često sposoban za mnoge molitve, postove i druge duhovne postupke koji mogu biti vrlo dugotrajni. Oženjeni otac mogao bi pogledati mnoge pobožnosti koje može uzeti samohrani muškarac i brinuti se da su njegovi vlastiti duhovni napori neadekvatni. Roditelji shvate, nakon što imaju dijete, da će se njihov molitveni život morati promijeniti. Prošla su vremena kad biste mogli na trenutak ući u kapelicu klanjati se ili provesti duga mirna jutra čitajući Sveto pismo.

Kako se kaos ranog roditeljstva postupno smiruje, možete predvidjeti da u svoj život dodate još tih voljenih i održavajućih duhovnih praksi. Ali u mnogim periodima odgoja djece, roditelji moraju pronaći način da traže zajedništvo s Bogom u kratkim trenucima molitve koje grabe tu i tamo. Ova vremena nepredvidivih i iscrpljujućih dana možda neće ostaviti vremena za sve duhovne prakse koje biste željeli raditi, ali unatoč tome mogu biti duhovno plodne. Zapravo su ova doba bogata mogućnostima za duhovni rast. Prije nekoliko godina sestra franjevka govorila je u mojoj župi o bavljenju dobročinstvom i traženju svetosti. Prisutnima je rekla da često prakticiraju duhovna i tjelesna djela milosrđa – svaki dan, ako je moguće.

Možda mislite da se djela služenja vašoj djeci ne računaju u djela milosrđa, ali ljubav započinje kod kuće i nije koliko radimo, već s koliko ljubavi to činimo.

Jedan je sudionik iskreno priznao: “Ne sjećam se kad sam zadnji put učinio neko od tjelesnih djela milosrđa!” U međuvremenu su se roditelji u sobi gledali sa znalačkim smiješkom. Svatko je od nas toga dana „odjenuo gole“, „nahranio gladne“, „napio žedne“, „utješio unesrećene“ i tako dalje. Te svakodnevne prilike za služenje ljubavi velik su duhovni dar. Možda biste mogli pomisliti da se služenje svojoj djeci na ovaj način ne “stvarno računa” kao djelo milosrđa, jer se ta djela služenja odvijaju u vašem domu. Ali prisjetimo se da je Majka Tereza jednom rekla: “Ljubav započinje kod kuće i nije koliko radimo, već s koliko je ljubavi to učinjeno.”

/ Foto: Pixabay /

Služiti i voljeti najbližu obitelj upravo je ono na što vas Krist poziva u ovom vremenu u životu. Naš nas je Gospodin uvjeravao: „Amen, kažem ti, što god ste učinili za jednoga od ove moje najmanje braće, učinili ste za mene“ (Matej 25,40). Tko bi se mogao bolje kvalificirati kao „najmanje među njima“ od malog djeteta?

Kad gledate na ovaj način, imate veliku privilegiju. Imate nebrojene svakodnevne prilike služiti Kristu služeći vlastitoj ženi i djeci. I ova služba znači da se pokoravate biblijskoj zapovijedi: „Muževi, ljubite svoje žene, kao što je Krist ljubio Crkvu i predao se za nju“ (Efežanima 5,25).

Kako točno izgleda “predati se” i “položiti svoj život” za svoju obitelj, razlikovat će se za svaku obitelj, ali nesumnjivo se svakodnevno pruža mnogo mogućnosti. To bi moglo uključivati ​​bilo koju od sljedećih žrtvi:

Ustajanje usred noći kako biste umirili preplašeno ili uznemireno dijete
Ostajući smiren kad djeca svi viču u isto vrijeme
Moliti za svoju obitelj
Strpljivo reagirati na opetovane zahtjeve vaše djece
Predviđanje nečega što je potrebno vašoj ženi ili djeci i dobivanje prije nego što zatraže
Igranje ili čitanje priča s djecom, čak i kad ste umorni
Odustajanje od slobodnog vremena da biste od supruge preuzeli posao
Raditi na tome da osiguram svoju obitelj

Ovo je samo vrh ledenog brijega žrtava za koje bi se otac mogao naći kad polaže život za svoju obitelj. Ništa od ovoga nije lako učiniti. Komičar Jim Gaffigan to je savršeno rekao kad je rekao: „Vjerujem da me je svako od moje petero djece učinilo boljim čovjekom. Tako da smatram da mi treba samo još trideset i četvero djece da bih bio prilično pristojan momak. “Roditeljstvo i brak su vrsta profinjene vatre koja može izgorjeti sebičnost i nesavršenosti, ako im dopustimo.

Ove Cvjetnice, uzmimo k srcu ovaj poziv. Prihvatimo križ umiranja za sebe u službi ljubavi, upravo u našim vlastitim obiteljskim kućama.