Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.
Što više društvo u kome živimo uspavljuje našu savjest to nam je Sveto pismo potrebnije. Ono smanjuje jaz koji postoji između Boga i nas grešnika. Nepoznavanje Svetoga pisma može se pokazati pogubnim za naše spasenje jer u propast vode i moralni grijesi i oni umski poput hereza i šizmi. Zato je prevažno da djeca često slušaju navještaj Riječi Božje u crkvi te da sama steknu naviku da čitaju i proučavaju Bibliju, donosi Svjetlo riječi.
Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi.
Crkva je najbolja životna škola za odgoj djece koja postoji. Njoj treba nadodati i odgoj koji im pružamo kod kuće, osobito kada je riječ o posve maloj djeci. Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.
Roditelji su prvi savjetnici svoje djece kada se ona nađu pred životnim odlukama. Osobito onim važnim odlukama poput odabira škole, zanimanja, prijatelja, momka ili djevojke. Takve odluke najbolje je donositi u molitvi i čistoći srca, imajući kao krajnji cilj svih svojih želja i nastojanja Boga samoga. Ako nam je srce ispunjeno raznoraznim drukčijim željama, tada nećemo moći jasno razabrati i odabrati onaj pravi put koji najbrže vodi u život vječni. No ako nam je krajnji cilj Bog, sigurno nećemo donositi životne odluke poput onih kojima je cilj bogatstvo.
Roditelji i odgojitelji prije svega su uzori moralnoga života.
Tko teži za Božjom slavom i moći, neće ujedno težiti za vlastitom slavom i moći. Ako nam čista savjest predstavlja veću vrijednost od popularnosti, zabave i užitaka, onda ćemo se znati oduprijeti napastima i grijesima. Onaj kome je spoznaja nebeske zbilje važnija od poznavanja ovosvjetskih stvari, svoje vrijeme i pažnju će prvenstveno posvetiti upoznavanju i motrenju Boga.
Roditelji i odgojitelji prije svega su uzori moralnoga života. U odgoju djela su puno učinkovitija od riječi i zato, ako se ranije nismo potrudili da steknemo određene kreposti, učinimo to sada, radi svoje djece, kako bismo im svojim dobrim primjerima pružili najbolji odgoj. Najučinkovitiji odgoj je kada djeca imaju pred sobom uzore razboritih, pravednih, umjerenih, jakih, poniznih roditelja. Tako na molitveni život djece najsnažnije utječe uzor očeva molitvenoga života. Slika oca koji sabrano i ponizno moli svoga Boga ostaje neizbrisivo urezana u dječje pamćenje i spontano u njima budi povjerenje i ljubav prema Bogu Ocu.
Djeca sve vide i upijaju, pa čak i kada šutimo, jedemo, odmaramo se. Na nama je da odlučimo hoće li u nama vidjeti ono dobro ili zlo, kreposti ili mane, pobožnost ili svjetovnost.
Svi koji su uključeni u odgoj djece trebali bi u svemu i posvuda biti uzorna ponašanja, pa čak i kada se radi o onim manje bitnim stvarima, poput načina na koji hodamo, gledamo, govorimo, stila odijevanja, držanja tijela i sl. Djeca sve vide i upijaju, pa čak i kada šutimo, jedemo, odmaramo se. Na nama je da odlučimo hoće li u nama vidjeti ono dobro ili zlo, kreposti ili mane, pobožnost ili svjetovnost.
Biti kreposnima ne znači biti slabićima ili mlakonjama. Naprotiv! Krist je bio ispunjen svakom blagošću, ali i odlučnošću i jakošću. Njegova je riječ bila duhovno snažna te je predstavljala autoritet i čvrsti oslonac svima onima koji su težili za istinom, milosrđem i pravdom. Tako i pouka u vjeri, u Crkvi, školi ili u kući, treba biti prenošena na način da istina Božje riječi bude razumljiva djeci i sposobna utemeljiti kreposne i svete živote, učeći ih da poštuju svoje roditelje i vršnjake.
Zato je prevažno da djeca često slušaju navještaj Riječi Božje u crkvi te da sama steknu naviku da čitaju i proučavaju Bibliju.
Tijekom obiteljskih obroka roditelji tako mogu zapodjenuti razgovor o misnim čitanjima ili nekom drugom biblijskom ulomku. Maloj djeci mogu prvo prepričati zgodu i potom im je razjasniti njima razumljivim jezikom. Potrebno je potaknuti djecu da postavljaju pitanja, da žele što bolje upoznati svoga Boga i njegova čudesna djela u svijetu i u njihovim dušama. Tijekom sljedećega obroka djeca mogu ponoviti što su zapamtila i naučila, da bi potom roditelji nastavili s daljnjom poukom.