Sakramenti su na određeni način izravno djelotvorni u odgoju, mijenjaju, preobražavaju. Riječ Božja hrani naš um i našu vjeru, a sakramenti na poseban način hrane našu nadu i ljubav. Zato dobar katolički odgoj podrazumijeva primanje sakramenata, osobito redovitu svetu pričest i ispovijed.

Krštenje

Sv. Augustin naučava da sakramenti izviru iz Isusova probodenoga srca, s krvlju i vodom koje su iz njega potekle. Oni su jedinstveni znakovi po kojima nam Bog daje svoju milost i kreposti, izvori su preobilja božanske ljubavi. Budući da uključuju i osjećajni vid Kristove milosti, od iznimne su važnosti u prvom odgoju djece jer oblikuju njihova srca u skladu s Kristovom milošću. Po sakramentima Bog nam je prisutan jer njegova ljubav ne trpi odvajanje ili prekid, donosi portal Svjetlo riječi.

Božja ljubav koja ujedinjuje očituje se kroz sakramente i u činjenici da sakramenti uključuju i svećenike i obitelji. Pritom se prva priprava za sakramente odvija u obitelji i povezana je s obiteljskim pozivom, a svećenici su obično prvenstveno zaduženi za poučavanje vjere i praćenje roditelja na njihovu putu. Objasnimo stoga na koji je način priprava za sakramente obiteljska stvar.

Obitelj se počinje pripremati za sakrament krštenja onoga trenutka kada supružnici saznaju da čekaju dijete. Ova priprava uključuje želju roditelja da njihovo dijete bude kršteno, a ta je želja vitalna za sakrament jer su roditelji ti koji traže krštenje za svoje dijete.

I do trenutka kada dijete postane svjesno svoga krštenja, na roditeljima je da njeguju tu svijest. Roditelji trebaju moliti pred djetetom, za njega i s njim, čak i kada je ono premalo i još ne može razumjeti izgovorene riječi.

U pripremu za krštenje trebala bi se uključiti cijela obitelj. Zato je krštenje jedan od važnih trenutaka obiteljskoga zajedništva čije se otajstvo ne živi samo na dan krštenja. Krštenje daje takozvani karakter, ono se urezuje u dušu, i zato ga trebamo svakodnevno živjeti. I do trenutka kada dijete postane svjesno svoga krštenja, na roditeljima je da njeguju tu svijest. Roditelji trebaju moliti pred djetetom, za njega i s njim, čak i kada je ono premalo i još ne može razumjeti izgovorene riječi.

Krštenjem se u djetetu probudio božanski život, i ako ga roditelji neće održavati vjerničkim činima – osobito molitvom pred djetetom i za njega, na način da ih dijete vidi i čuje – taj život neće moći rasti i razvijati se. Takvo kršćansko molitveno okruženje posvećuje ne samo djecu nego i roditelje. Na taj način oni mogu živjeti svoje kraljevsko svećeničko poslanje i čuvati se od napasti prisvajanja ministerijalnih svećeničkih službi u Crkvi.

I sami bismo trebali redovito ići na svetu pričest kako bismo pobudili njihovu želju za Isusom u Presvetom sakramentu.

Kada dijete malo poraste, roditelji ga trebaju početi pripravljati za prvu pričest. Zato je dobro da djeca idu na svetu misu, kako bi razvila osjećaj Kristove prisutnosti u euharistiji i u zajednici Crkve. Priprava za euharistiju traje dugo i mora biti podrobna.

Prva pričest

Prije i poslije mise dobro im je jednostavnim riječima objasniti što se događa. I sami bismo trebali redovito ići na svetu pričest kako bismo pobudili njihovu želju za Isusom u Presvetom sakramentu. Želja za svetom pričešću razvija se tako da djeca gledaju kako njihovi roditelji, braća i sestre primaju ovaj jedinstveni Božji dar i govore im o Isusovu životu i njegovu jedinstvenom, osobnom daru pod prilikama kruha i vina. Djeca po naravi imaju smisla za prisutnost: za prisutnost majke, oca, ostalih članova obitelji. Zato mogu razumjeti da je Isus prisutan u euharistiji, a ta ih nevidljiva Božja prisutnost spontano privlači.

Pope Francis gives first Communion to children during a Mass at the Church of the Sacred Heart in Rakovski, Bulgaria, May 6, 2019. (CNS photo/Paul Haring) See POPE-RAKOVSKI May 6, 2019.

Priprava za pričest povezana je s pripravom za sakrament pokore. Roditelji bi trebali poučiti dijete što je grijeh. To je najbolje učiniti tako da mu se prvo razjasni što je ljubav. Jer ako dijete prvo nauči što je ljubav, a onda mu se objasni da je grijeh manjak ljubavi ili prekid poretka ljubavi, tada neće doživjeti da mu se kreposti i lijepo ponašanje nameću od izvana. Da bi mu osvijestili da je grijeh uvijek protivan ljubavi, roditelji to trebaju činiti s ljubavlju, na način da dijete bude svjesno da ga roditelji vole i onda kada ga ispravljaju i kažnjavaju. Grijeh je negacija kojoj je dijete sklono zbog oholosti. Dijete je neposlušno jer je vođeno svojom autonomijom i ohološću. Roditelji trebaju bdjeti nad neposluhom i omogućiti djetetu da shvati da neposluh uvijek znači prekid odnosa ljubavi, suradnje, prisutnosti.

Da bi mu osvijestili da je grijeh uvijek protivan ljubavi, roditelji to trebaju činiti s ljubavlju, na način da dijete bude svjesno da ga roditelji vole i onda kada ga ispravljaju i kažnjavaju.

Roditeljske kazne također trebaju ići u tom smjeru: da dijete shvati da njegovi postupci imaju posljedice i da su te posljedice vitalne, ali i da se, posebno dok je dijete malo, odgaja njegova osjetilnost.

Ispovijed

Na roditeljima je, dakle, da svoje kršćanske dužnosti ne prepuštaju svećenicima i vjeroučiteljima, nego da sudjeluju u djetetovoj pripremi za sakrament ispovijedi. Da djetetu objasne da, kako bi primilo Isusa, njegovo srce mora biti potpuno čisto i ispunjeno ljubavlju. Djeca mogu razumjeti da krštenje, euharistija i ispovijed trebaju biti potpuno ujedinjeni. Milost krštenja vodi euharistiji i zahtijeva ispovijed.

Roditelji trebaju u djetetu pobuditi želju za obnovom, za promjenom, za obraćenjem, ali tako da u njemu ne pobuđuju gorčinu i gnjev. Trebaju ga poučiti da mu Isus daje milost da se svladava, nadilazi, stječe kreposti i čini dobra djela. To pomaže djetetu da nauči rado i često moliti Isusa za oproštenje i oslanjati se na njega uvijek i u svemu. I upravo su tu kršćanski roditelji nezamjenjivi: u razvijanju djetetove svijesti o božanskom milosrđu i ljubavi, svijesti o obilju Božjega dara, o besplatnosti oprosta.