Tekst prenosimo u cijelosti s mrežnih stranica Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke:

Dragi sine/draga kćeri, sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvog budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti…

Ako se zaprljam za vrijeme ručka i ako se ne budem mogao sam odjenuti, budi strpljiv … Sjeti se sati koje sam potrošio, dok sam te tome učio…

Ako u razgovoru uvijek iznova ponavljam iste stvari, nemoj me prekidati … Saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ispočetka, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj … Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kada opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom…

Ako nekada u razgovoru nešto zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim … I ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to da sam s tobom i da me saslušaš…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem … Sam znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više ne budu dopuštale hodati, pruži mi ruku … Jednako kao što sam je ja pružao tebi kada si radio prve korake… Jednom ćeš spoznati da sam ti, unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo najbolje i pokušao te pripremiti na životno putovanje.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćno kada me budeš gledao pokraj sebe takvog. Budi pokraj mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi … Tako kao što sam ja pomagao tebi kada si počeo živjeti…

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti životno putovanje s ljubavlju i strpljenjem … Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koje sam oduvijek čuvao za tebe … Volim te, sine/kćeri.

                                    Tvoj tata/tvoja mama!