Zaharija, Elizabeta i Ivan Krstitelj

Prema riječima svetog Luke „oboje bijahu pravedni pred Bogom, jer su živjeli besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim“. Kad je Elizabeta rodila sina, Zaharija je prema Gabrijelovom zahtjevu zatražio da se dječak nazove Ivan, progovorio je i hvalio Boga. Unatoč prvoj nevjerici, poslušao je i usvojio Božju poruku.

Sveta Elizabeta zaštitnica je trudnica i rodilja, a sveti Zaharija glazbenika i pjevača.

sv. Saloma Marija i sinovi apostoli Ivan i Jakov

Sveta Marija Saloma majka je apostola Jakova Starijeg i Ivana. O njoj nam Evanđelja donose malo informacija, ali su i one dragocjene jer nam pokazuju njezinu bliskost s Isusom i njegovom majkom. Ona je živjela u Galileji, muž joj je bio Zebedej, galilejski ribar. Neki misle da je bila u srodstvu s Blaženom Djevicom Marijom, donosi Župa Svetog Križa.

Apostoli Ivan i Jakov

Sveti Matej nam pripovijeda:

„Tada nam pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: “Što želiš?” Kaže mu: “Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.“ (Mt 20, 20-21).

Baka sv. Makrina i unuci sv. Bazilije Veliki, Grgur Nisenski i Makrina

Makrina, zvana još i Makrina Mlađa, kako bi se razlikovala od svete bake istoga imena koja je značajno utjecala na njezin odgoj, rođena je u Cezareji u obitelji svetaca. Otac joj se zvao Bazilije, a Majka Emelija. Braća su joj bili veliki sveci Bazilije Veliki i Grgur Nisenski, Petar iz Sebaste te poznati pravnik Nektarije. Trebala se udati, ali joj je zaručnik umro prije vjenčanja te se Makrina odlučila za djevičanski život i postala redovnicom.

Makrina je svojim asketskim idealom snažno utjecala na majku i braću. Brat Grgur Nisenski napisao je njezin životopis, u kojem hvali njezin svetački način života. Vrijeme je provodila u pokori i molitvi i odgoju mlađe braće.

Bazilije Veliki i Grgur Nisenski bili su veliki govornici i pisci uz sv. Atanazija i sv. Ivana Zlatoustog, ubrajaju se u četiri velika istočna crkvena oca. Vrsno su tumačili i osvjetljavali tajnu Presvetoga Trojstva i razumljivim jezikom predstavljali biblijske i apostolske sadržaje vjere.

Sv. Monika i sin Augustin

Život svete Monike bio je obilježen molitvama i suzama upravo za sina Augustina, nemirna te pomalo odveć slobodarski orijentirana mladića, koji je neko vrijeme uporno odbijao kako majčine molitve, tako i poticaje milosti. Tek je kratko pred smrt sveta Monika doživjela radost što joj je sin Augustin prigrlio kršćansku poruku i hitro krenuo putem savršenstva, donosi Svjetlo riječi.

Sveta Monika i sin Augustin

Jedne je noći usnula proročki san. Jedan joj je glas, kako bi umirio njenu tjeskobu, prošaptao: „Ne može propasti sin tolikih suza!”

Zaštitnica je majki i udovica.

Obitelj Arpadović

Sv. Mirko bio je pripadnik ugarske kraljevske obitelj Arpadovića. Otac mu je bio prvi ugarski kralj – sv. Stjepan Arpadović. Ta je kraljevska obitelj bila vrlo važna za hrvatsku povijest, jer je vladala Hrvatskom oko 200 godina. Arpadoviće se naziva i lozom svetih kraljeva jer je ta dinastija dala devet svetaca i blaženika.

Zagrebačka katedrala / Foto: Pixabay

Prvi svetac bio je spomenuti kralj sv. Stjepan, drugi je bio sv. Mirko, treći je bio također kralj i to sv. Ladislav Arpadović, poznat nam po tome što je utemeljio Zagrebačku biskupiju 1094. godine. Tri arpadovićke princeze postale su svetice Katoličke crkve: sv. Elizabeta Ugarska, sv. Margareta Ugarska i sv. Kunigunda. Još jedna princeza – sv. Irena – postala je pravoslavnom sveticom, a još dvije princeze postale su katoličke blaženice – bl. Elizabeta od Tössa i bl. Jolanda, donosi Povijest.hr.

Uz sve te svece i blaženike, zanimljivo je da je čak i majka sv. Mirka Arpadovića bila blaženica Katoličke crkve. Ime joj je bl. Gizela i bila je bavarska princeza.

Obitelj Martín – Ljudevit i Marija Azelija i kćeri sv. Mala Terezija i sl. B. Leonija

Martin bio je urar i draguljar, sin satnika Napoleonove vojske. Njegova supruga Zelie rođena je u Gandelainu u Normandiji, a bavila se izradom čipke. U mladosti su oboje željeli ostvariti redovnički poziv, ali ih je u tome spriječila bolest. Upoznali su se 1858. godine, a vjenčali su se nakon tri mjeseca u Alenconu u kojem su osnovali dom.

Lous, Zelija i Terezija Martin/ Foto: Diocèse de Bayeux et Lisieux

Imali su devetoro djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob, postale su redovnice. Najpoznatija među njima je sveta Terezija iz Lisieuxa, poznatija kao sveta Mala Terezija ili sveta Terezija od Isusa. Terezijina sestra Leonija bila je vrlo problematično dijete te neki autori smatraju da je imala poteškoće iz autističnog spektra, ali i za nju se vodi postupak za proglašenjem blaženom. Leonija je bila sestra i istinska učenica duhovnosti„malog puta svetosti“ svoje sestre Terezije. Osobito joj se utječu u zagovor za djecu i odrasle s problematičnim ponašanjem i drugim nerješivim teškoćama, a brojna uslišanja svjedoče snagu njenog zagovora kod Gospodina, pišu Karmelićanke Božanskog Srca Isusova.

Celina, Marija, Paulina i Leonija Martin fotografirane u rujnu 1915., uoči crkvenog procesa za proglašenje svete Terezije blaženom / Foto: Karmelićanke Božanskog Srca Isusova

Obitelj Martin živjela je strogo i pobožno. Radni dan započinjali su svetom misom. Nedjeljom je cijela obitelj odlazila na misu, a svako jutro i večer, molili su obiteljsku molitvu. Martinovi su privukli i velik broj svojih prijatelja na službu vječnog klanjanja, obavljanje župnih blagdanskih običaja i posjećivanje bolesnika.

Terezijine roditelje, Louisa Martina i Azélie-Marie „Zélie” svetima je 18. listopada 2015. proglasio papa Franjo. Oni su prvi bračni par u povijesti Crkve koji je zajedno proglašen svetim.

Obitelj Wojtyła – sl. B. Karol i Emilija i sin sv. Ivan Pavao II.

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske. Zbog rizične trudnoće majci svetog pape Ivana Pavla II. liječnik je savjetovao prekid trudnoće. Uz pouzdanje u Boga, podršku muža te uz pomoć drugog liječnika održava trudnoću, piše Domagoj Pejić.

Karol Wojtyla i Emilia Kaczorowska roditelji Ivana Pavla II. / Foto: Facebook

Mali Karol kršten je u župnoj crkvi 20.lipnja, po rukama vojnog kapelana Franciszeka Zaka. Krsno ime Jozef dobio je po caru Franji Josipu kojem je kao vojnik služio dječakov otac.

„Rođen sam u Wadowicama. Ime mi je Karol. Da uopće živim trebam zahvaliti majci koja mi je život dala!“

Obitelj Ulma

Članovi obitelji Ulma ubijeni su zbog skrivanja osam Židova u svojoj kući 1944. godine. Obitelj je proglašena blaženom 10. rujna 2023. godine, što je prvi puta da je cijela obitelj biti proglašena blaženom zajedno, uključujući i dijete koje je majka nosila u utrobi, piše Vatican News.

Obitelj Ulma vodila je posve običan život u pozadini Drugog svjetskog rata. Josef je radio u polju, dok je Wiktoria vodila njihov dom i brinula se za njihovo šestero djece i još jedno na putu. Kroz svoje jednostavne dnevne rutine svjedočili su Evanđelje. Obiteljske molitve, vjerske poduke djeci i čitanje Biblije živi su dokaz „Crkve u malom“, pružajući tako svoju toplinu i podršku čak i najranjivijim članovima društva, uključujući Židove koji su se suočavali s velikim progonima.

Obitelj Ulma / Foto: Vatican Media

Roditelji sv. Maksimilijana Kolbea

Rajmund Kolbe rodio se 7. siječnja 1894. u mjestu Zduńska Wola u središnjoj Poljskoj, nedaleko od industrijskoga grada Lodza, u okrilju obitelji pobožnih roditelja Julija Kolbea, koji bijaše njemačkoga podrijetla, i Marije Dabrowske. U dobi od 13 godina Rajmund je pristupio manjoj braći konventualaca i dobio redovničko ime Maksimilijan, donosi Vatican News.

Prema riječima njegove majke Marije, mali Rajmund Kolbe bio je „živ dječak, okretan i pomalo nestašan“, ali među svom njezinom djecom „najposlušniji i najponizniji“. Zbog neke laži, jednom mu majka reče: „Dječače moj, ako se ne promijeniš, ne znam što će jednog dana biti od tebe!“, a to je na nj tako snažno djelovalo da odjuri u crkvu i isplače se pred Gospinim likom.

Taj ga je događaj uveo u mistično iskustvo: Marija mu pruži dvije krune, bijelu i crvenu, pozvavši ga da izabere jednu. Desetogodišnji dječak izabra obje. To ga proročkom simbolikom odredi za budućnost: svetost i mučeništvo u predanosti Bezgrješnoj Djevici Mariji.

Barbara Stepinac – majka bl. Alojzija Stepinca

Barbara Penić rođena je u Krašiću 1868. godine u obitelji katoličkih roditelja. Odgojena u zdravu vjerskom nauku i moralu, i u crkvenoj pobožnosti živjela svega vijeka svoga skoro 80 godina. S 18 godina udala za bogata vinogradara, koji je imao godišnje po 300 hektolitara vina [3 vagona], a ona nikada nije pila vina. Ona će pokazati da može ne samo bez vina, nego da može postiti od mesa i od mlijeka i da tri dana u tjednu može živjeti o kruhu i o vodi. I to ne jedan tjedan nego 2.600 tjedana, gotovo 50 godina [1898.-1947.]. Nakon smrti muža 1885.  godine udala se za Josipa Stepinca [1850.-1934.], bogata udovca. On je bio oženjen prvom ženom, Marijom Matko s kojom je imao četvero djece.

Barbara Stepinac

Stepinčeva majka Barbara molila je da joj sin Alojzije postane svećenik. Ona je od njegova rođenja do svoje smrti punih pedeset godina obdržavala post i nemrs svake srijede, petka i subote. Sam Stepinac govorio je:

“Koliko toga se kuhalo i peklo kod nas, kolike svadbe, svečanosti, težaci, gosti, proštenja! Svaki puta ona je sve u kuhinji vodila, ali nikada kroz pedeset godina nije u te dane ni okusila mesa i postila je. Počela je dok sam bio još dijete, a s nakanom da budem svećenik” (VD II, 10.1.1952). To je nastavila i kad sam postao svećenik da budem dobar svećenik, i kad sam postao biskup, ona nastavlja svoj zavjet”.