Sestra milosrdnica Blanka Jeličić predstavila je rad Udruge roditelja djece s posebnim potrebama “Put u život” iz Livna u Bosni i Hercegovini koja je osnovana 2019. godine. Istaknula je kako se u BiH djeci s invaliditetom nerijetko dozvoljava da u OŠ polaze po prilagođenom programu, a nakon OŠ mogu boraviti u Centru “Nova nada” koji skrbi za osobe s invaliditetom do navršene 18-te godine.

Želja je pružiti priliku djeci mladima da se okupe i borave u Udruzi kako bi bili vidljivi.

Kako se poslije navršenih 18 godina djeca i mladi s posebnim potrebama vraćaju svojim kućama i ne nastavljaju obrazovanje, tako nerijetko zaboravljaju ono što su do tada stekli kroz školovanje. Iz tog razloga su roditelji preuzeli stvar u svoje ruke i osnovali su Udrugu PUŽ. Članovi Udruge su djeca različitih uzrasta i potreba, odnosno mentalnih i tjelesnih poteškoća. “Želja je pružiti priliku djeci mladima da se okupe i borave u Udruzi kako bi bili vidljivi”, ističe Jeličić prisjećajući se situacije kada joj je jedan mladić s invaliditetom rekao kako nije iz kuće izlazio sedam godina zbog svog invaliditeta.

Željka Šemper i s. M. Blanka Jeličić

Zadatak nam je između ostaloga bio poći s osobama s invaliditetom na međunarodno druženje osoba s invaliditetom, pa smo tako svi zajedno išli u Međugorje i to nam je bilo jedno lijepo iskustvo.

Podizanje kvalitete života

Na početku djelovanja Udruge, a prije početka pandemije koronavirusa druženja su se odvijala u samostanu i zajednici sv. Josipa u Livnu uz pjesmu, ples i kuhanje. “Zadatak nam je između ostaloga bio poći s osobama s invaliditetom na međunarodno druženje osoba s invaliditetom, pa smo tako svi zajedno išli u Međugorje i to nam je bilo jedno lijepo iskustvo”, kazala je Jeličić.

Volonteri u Udruzi većinom su članovi Marijanske vinkovske mladeži u Livnu i među njima je velik broj logopeda, defektologa i pedagoga koji su Udruzi potrebni za rad i zahvaljujući kojima Udruga ima vrlo kvalitetne projekte za osobe s invaliditetom.

“Imamo poludnevni boravak, a želja nam je izgraditi centar za osobe s invaliditetom. Općinsko vijeće je Udruzi PUŽ darovalo prostor za rad, a plaće osobama koje rade s osobama s invaliditetom plaća općina. Nedavno smo dobili veliku pomoć, naime, poglavarstvo grada Livna na čelu s gradonačelnikom Darkom Čondrićem darovat će Udruzi PUŽ veći prostor u koji bi se smjestila senzorna soba koja bi bila na upotrebu i članovima Udruge i svima ostalima kojima je potreba”, naglasila je Jeličić i dodala kako ondje planiraju smjestiti i pržionicu kave u kojoj bi radile osobe s invaliditetom.

Sv. Vinko Paulski  i siročad

“Sveti Vinko je gorostas kršćanske ljubavi i nema djela koje danas ne činimo, a da temelje tomu djelu nije udario sveti Vinko”, ističe Jeličić. Naglasila je,  kako je sveti Vinko Paulski u svom djelovanju naišao na činjenicu da su djeca koja su bila odbačena od roditelja, nerijetko bila ostavljana u jednom pariškom hotelu, gdje su zalazili prosjaci koji bi kupovali odbačenu djecu. Tada bi ih osakatili kako bi imali invaliditet i tada bi na njihov račun sebi priskrbili velike količine novca. “Ta činjenica je sv. Vinka jako pogodila te je skupljao odbačenu djecu na ulicama Pariza kako bi ih sačuvao od takve sudbine”, istaknula je.

Poslanje sestara milosrdnica je, kako sv. Vinko kaže, ići po svem svijetu i ražariti žar Kristove ljubavi u svijetu.

Naglasila je kako je rad redovnica u svijetu i izvan samostanskih rešetaka postao moguć tek nakon sv. Vinka Paulskog, a ranije su žene mogle biti ili udane ili su bile redovnice klauzurnog reda. “Poslanje sestara milosrdnica je, kako sv. Vinko kaže, ići po svem svijetu i ražariti žar Kristove ljubavi u svijetu”, ističe.

Vinkovska obitelj u svijetu broji više od 4 milijuna ljudi različitih provenijencija od redovnika do laika koji služe unutar karizme.

Što mladima znači volontiranje u Udruzi PUŽ?

Predsjednica Marijanske vinkovske mladeži u Bosni i Hercegovini, Martina Koprčina Mihaljević u emisiju se uključila putem telefona podijelivši svoje iskustvo volontiranja u Udruzi PUŽ.

“Za mene naša Udruga i rad s djecom s poteškoćama u razvoju mnogo znače i bez njih više ne bih mogla zamisliti život. Mislim da u našim druženjima subotom s djecom s poteškoćama u razvoju kojoj pomažemo u socijalizaciji, mnogo toga više dobijemo nego što dajemo. Dobivamo jedan poseban pogled na svijet te oči pune zahvalnosti i ljubavi zbog čega su oni za mene pokretač svega”, svjedoči Koprčina Mihaljević.

Materijalne stvari više mi nisu važne, kada vidim da se može bez toga i da puno ljudi ne bi moglo zamisli sve ono što ja imam.

Dopredsjednica Marijanske vinkovske mladeži Ana Kelava poručila kako joj je zajedništvo u Marijanskoj vinkovskoj mladeži promijenilo sliku svijeta. “Naučila sam cijeniti ono što imam. Shvatila sam da imam dovoljno, a nekada čak i previše. Materijalne stvari više mi nisu važne, kada vidim da se može bez toga i da puno ljudi ne bi moglo zamisli sve ono što ja imam. Shvatila sam da mi je ljepše izaći vani i prošetati nego da ostanem ležati kod kuće. Naučila sam da su osobe s invaliditetom predivne i s većinom sam postala jako dobra prijateljica”, svjedoči Kelava.

Novi valovi dobrote

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: