Na početku emisije Roko i Mihael su se dotaknuli pitanja postavljanja prioriteta u životu i obojica su se složila da to nije lako. Mihael je istaknuo da je važno koliko se u njih dajemo i dodao da ponekad i kad misli da se u neke stvari daje dovoljno se ispostavi da to i nije baš tako. “Treba se zapitati jesam li se dovoljno dao u to što živim”, napomenuo je.

MNK Dominik Savio

Priča s MNK Dominik Savio krenula je u sklopu oratorija na zagrebačkom Jarunu na inicijativu tadašnjeg voditelja oratorija don Ivana Terzea. I tako su 2017. godine započeli s klubom. Mihael je podsjetio kako su u početcima imali dvadesetak upisane djece, a danas nakon osam godina broje više od stotinu dječaka. “Priča se lijepo ‘zakotrljala‘. Mladi su uvijek na igralištima i dan danas svako dijete voli doći i igrati nogomet. I na igralištu će uvijek biti djeca, ali tamo i mi trebamo biti kao Crkva”, naglasio je Siladi.

Od toga što smo bili presretni s deset ekipa 2018. sada se mučimo i moramo zatvarati prijave jer fizički ne možemo više izdržati.

Nadovezujući se na prethodno Roko se prisjetio kako su u početcima bili presretni i s deset prijavljenih ekipa na turnirima, a na zadnjem turniru morali su zatvoriti prijave jer se u rekordnom vremenu prijavilo 40 ekipa. A kazao je kako ih je posebno obradovao turnir za srednjoškolce jer su također u sat vremena skupili 40 ekipa i morali su zatvoriti prijave. “Od toga što smo bili presretni s deset ekipa 2018. sada se mučimo i moramo zatvarati prijave jer fizički ne možemo više izdržati”, dodao je Špoljar.

Nogomet i evangelizacija

Na pitanje kako spojiti nogomet i evangelizaciju Mihael je odgovorio: “Nije to uvijek jednostavno koliko god je nama to glavni cilj. Nogomet u čovjeku izaziva toliko emocija na osnovu kojih možeš djelovati na djecu. Taj nogomet izaziva nešto u tebi i sad je tu nešto što mi možemo jest da upravimo dijete da tu prvu reakciju koju mu izaziva sport bude ispravna, odnosno da se nauče kako se nositi s nepravdom u sportu, s porazom ili s onim da im ne idu stvari kako su zamislili. Cilj nam je da djeca dođu, mi im nudimo nogomet, nudimo im proizvod koji vole i kad mi dođemo u to što oni vole mi možemo s njima raditi ono što im treba. Dolazimo do toga da smo mi zavoljeli ono što ni vole kao bi oni krenuli raditi ono što mi mislimo da je ispravno i da treba. Imamo druženja nakon utakmica, zajedničke molitve i susrete kako bismo imali jedan kvalitetan pristup i cjelovit odgoj osobe”.

Roko je pri tome nadodao kako tu u većini slučajeva nisu riječi nego dijela. Kazao je da je važno kada ti mladi dođu da vide da smo drugačiji klub i to su i djeca i  roditelji prepoznali.

A danas svi idu na svetu misu i većina njih ili ministrira ili sudjeluje u nekoj drugoj župnoj aktivnosti. To su plodovi na koje smo ponosni.

Pri tom se Roko prisjetio i onih dječaka koji su u potpunosti promijenili svoj život dolaskom u MNK Dominik Savio. “Izdvojio bih našu najstariju generaciju s kojom smo započeli. To su dečki koji su bili udaljeni od svega. A danas svi idu na svetu misu i većina njih ili ministrira ili sudjeluje u nekoj drugoj župnoj aktivnosti. To su plodovi na koje smo ponosni. Nama je drago kada ih vidimo da dođu zajedno na misu i da se daju za drugu djecu. Jedan od njih je postao i trener u klubu, a četvorica su pomoćni treneri koji će u budućnosti preuzeti ono što mi radimo”, posvjedočio je.

Ako je i jedna duša spašena, vrijedilo je.

Mihael je pridodao da se tu radi o dušama ljudi i citirajući don Bosca rekao: “Ako je i jedna duša spašena, vrijedilo je. Često i mi padnemo u napast da naše brojke budu velike i da zvuče dobro, ali zapravo ovdje se radi o dušama i svaka je duša vrijedna”.

Osobni rast

Govoreći koliko mu to osobno znači Siladi je istaknuo da je puno uspona i padova, ali da ga posebno motivira drugima donijeti Krista i da se događa da smo ponekad mi jedini koji će pomoći drugome da susretne Isusa i da o nama ovisi kako će ta osoba imati sliku o Isusu, o vjeri, o Crkvi. ” I kad te neke stvari posvijestiš shvatiš da je svaka tvoja odluka, svaka tvoja riječ, pogled vrijede više nego pažnja. To je meni smjerokaz da svaki put moram biti budan, iako je to teško, ali svjesnost o tome je što me drži da idem naprijed”, dodao je.

Djeca jesu mirnija, ali premalo gore za neke stvari. Teško ih je usmjeravati jer imaju sve gotovo.

Roko je istaknuo da je puno lakše formirati nekoga tko gori za nečim nego onoga tko je nezainteresiran za sve. S tim se složio i Mihael koji je naglasio da je današnji problem taj što “djeci nije do ničega previše stalo i nizašto se ne bore previše te im je sve svejedno i ravno”. “Djeca jesu mirnija, ali premalo gore za neke stvari. Teško ih je usmjeravati jer imaju sve gotovo. Prvo ih treba motivirati da oni postanu borci u životu za stvari koje im se sviđaju”, dodao je.

A na pitanje što mu vjera osobno znači u životu Mihael je odgovorio: “Ne volim riječima govoriti o tome nego više volim govoriti djelima, koliko mogu. Nisam uvijek to živio kako treba i nedostajalo mi je osobno iskustvo Boga kojeg sam doživio pred kraj srednje škole. Da nije bilo toga mislim da se od ovoga ništa ne bi događalo. Znam da je Bog tu, da je Bog živ i da je uz mene te da želi da budem sretan, a kako ću biti sretan ako neću raditi ono što je ispravno i što je on namijenio za mene”.

Radostan sam jer sam upoznao Boga.

Špoljar je posvjedočio da je u osmom razredu u srcu prepoznao da postoji nešto više i dodao: “Uvijek sam nasmijan i mislim da je ta radost najbitnija. Radostan sam jer sam upoznao Boga. Pokušavam djelima pokazati više nego riječima”.

Emisiju Pričaj mi poslušajte u nastavku: